1Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one to mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. 2Ti si radost umnoio, uveao veselje, i oni se pred tobom raduju kao to se ljudi raduju etvi, k'o to kliu kad se dijeli plijen. 3Teki jaram njegov, preku to mu plea pritiskae, ibu njegova gonia slomi kao u dan midjanski. 4Da, sva bojna obua, svaki plat krvlju natopljen izgorjet e i bit e ognju hrana. 5Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeni, Knez mironosni. 6Nadaleko vlast e mu se sterat' i miru nee biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: uvrstit e ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka uinit e to privrena ljubav Jahve nad Vojskama. 7Gospod posla rije protiv Jakova i ona pade na Izraela. 8Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca: 9"Opeke nam popadae, gradit emo od tesanika; sasjekoe nam divlje smokve, cedre emo posaditi." 10Al' Jahve podie na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove: 11Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima prodiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov nee smiriti, ruka e mu ostat' ispruena. 12Ali se narod nije obratio onom koji ga je bio, ne traie Jahvu nad Vojskama. 13Zato Jahve odsijee Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu. 14Starjeina i odlinik - to je glava; prorok, uitelj lai - to je rep. 15Oni to vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su. 16Stog' mu Gospod nee potedjet' mladia, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se nee. Sav je taj narod bezboan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov nee smiriti, ruka e mu ostat' ispruena. 17Da, bezbonost se k'o oganj razmahala, dra i trnje prodire, pa upali umsku gutaru, stupovi se dima podiu. 18Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne tedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda. 19[19a] Prodire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije: 20Manae Efrajima, Efrajim Manaea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov nee smiriti, ruka e mu ostat' ispruena.