1Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljenitva pozdrav. 2Pravom radou smatrajte, brao moja, kad upadnete u razne kunje 3znajui da prokuanost vae vjere raa postojanou. 4Ali neka postojanost bude na djelu savrena da budete savreni i potpuni, bez ikakva nedostataka. 5Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ite od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat e mu se. 6Ali neka ite s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je slian morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. 7Neka takav ne misli da e primiti to od Gospodina - 8ovjek due dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim. 9Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvienjem, 10a bogata svojim ponienjem. Ta proi e kao cvijet trave: 11sunce ogranu arko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; draest mu lica propade. Tako e i bogata na stazama svojim usahnuti. 12Blago ovjeku koji trpi kunju: prokuan, primit e vijenac ivota koji je Gospodin obeao onima to ga ljube. 13Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne moe biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. 14Nego svakoga napastuje njegova pouda koja ga privlai i mami. 15Pouda zatim, zatrudnjevi, raa grijehom, a grijeh izvren raa smru. 16Ne varajte se, brao moja ljubljena! 17Svaki dobar dar, svaki savren poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene. 18Po svom naumu on nas porodi rijeju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. 19Znajte, brao moja ljubljena! Svatko neka bude brz da slua, spor da govori, spor na srdbu. 20Jer srdba ovjekova ne ini pravde Boje. 21Zato odloite svaku prljavtinu i preostalu zlou i sa svom krotkou primite usaenu rije koja ima mo spasiti due vae. 22Budite vritelji rijei, a ne samo sluatelji, zavaravajui sami sebe. 23Jer ako je tko sluatelj rijei, a ne i izvritelj, slian je ovjeku koji motri svoje roeno lice u zrcalu: 24promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijae. 25A koji se ogleda u savrenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan sluatelj nego djelotvoran izvritelj, blaen e biti u svem djelovanju svome. 26Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost. 27Bogoljubnost ista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, uvati se neokaljanim od ovoga svijeta.