1Neka vas, brao moja, ne bude mnogo uitelja! Ta znate: bit emo stroe sueni. 2Doista, svi mnogo grijeimo. Ako tko u govoru ne grijei, savren je ovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. 3Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. 4Evo i laa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoe. 5Tako i jezik: malen je ud, a velikim se moe ponositi. Evo: kolicna vatra koliku umu zapali! 6I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je meu naim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kota ivota. 7Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih ivotinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, 8a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne moe ukrotiti. 9Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Boju stvorene: 10iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, brao moja, tako dogaati! 11Zar vrelo na isti otvor iklja slatko i gorko? 12Moe li, brao moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne moe dati slatke vode. 13Je li tko mudar i razborit meu vama? Neka dobrim ivljenjem pokae svoja djela u mudroj blagosti. 14Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne laite protiv istine! 15Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, avolska. 16Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. 17A mudrost odozgor ponajprije ista je, zatim mirotvorna, milostiva, pouljiva, puna milosra i dobrih plodova, postojana, nehinjena. 18Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.