1Ovo su rijei knjige koju u Babilonu napisa Baruh, sin Nerije, sina Maaseje, sina Sidkije, sina Hasadije, sina Hilkije, 2pete godine, sedmoga dana u mjesecu, u vrijeme kada su Kaldejci osvojili Jeruzalem i spalili ga. 3Baruh proita rijei ove knjige pred Jekonijom, sinom Jojakimovim, kraljem Judinim, i pred itavim narodom koji bijae doao na itanje knjige; 4pred mogunicima i kraljevim sinovima, pred starjeinama, ukratko, pred svim narodom, malim i velikim, pred svima koji su ivjeli u Babilonu, na obalama rijeke Suda. 5uvi, plakali su, postili i molili se pred Gospodom. 6Sabrae i novca, koliko tko mogae, 7i poslae ga u Jeruzalem sveeniku Jojakimu, sinu Hilkije, alumova sina, i ostalim sveenicima i svemu narodu koji se s njim nalazio u Jeruzalemu. 8Desetoga dana mjeseca Sivana Baruh je spasio posue kue Gospodnje to bijae ugrabljeno iz Hrama da bi ga odnio natrag u zemlju Judinu - srebrno posue to ga je nainio Sidkija, sin Joijin, kralj Judin, 9kad je Nabukodonozor, kralj babilonski, odveo iz Jeruzalema i u Babilon doveo Jekoniju s knezovima, kljuarima, mogunicima i svim narodom. 10I napisae: Evo, aljemo vam novac da njime kupite rtve paljenice i tamjan; pripravite rtve i prinesite ih za grijehe na rtveniku Gospoda, Boga naega. 11I molite se za ivot Nabukodonozora, kralja babilonskog, i za ivot sina njegova Baltazara da im dani na zemlji budu kao dani neba; 12neka nam Gospod dade snage i prosvijetli oi nae da bismo ivjeli u sjeni Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u sjeni njegova sina Baltazara, da bismo ih dugo sluili te nali milost pred njima. 13Molite se i za nas Gospodu, Bogu naem, jer smo ga uvrijedili i do danas se gnjev i srdba Gospodnja nije odvratila od nas. 14itajte, dakle, knjigu koju vam aljemo i obznanite je u kui Gospodnjoj, na blagdan i u dane Zborovanja. 15Recite tada: Pravedan je Gospod, Bog na! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi - nama Judejcima i iteljima jeruzalemskim, 16naim kraljevima i knezovima, naim sveenicima i prorocima i naim ocima, 17jer smo grijeili pred Gospodom, bili mu nepokorni 18i nismo sluali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zapovjedima koje Gospod bijae stavio pred nas. 19Od dana kada je oce nae izveo iz Egipta pa do dana dananjega nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da ujemo njegov glas. 20Tada navalie na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce nae iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom tee med i mlijeko. I tako je to do danas. 21Nismo bili posluali glas Gospoda, Boga svojega, ni rijei njegovih preko proroka koje nam je on slao; 22svaki je od nas hodio po nagnuu svoga opakog srca, sluei drugim bogovima i inei to nije po volji Gospodu, Bogu naem.