1Zato je Gospod izvrio prijetnju koju je navijetao protiv nas, protiv naih sudaca koji su sudili Izraelu, protiv naih kraljeva i knezova, protiv naroda Izraelova i Judina: 2pod itavim nebom nije se jo dogodilo nita slino onome to se dogodilo u Jeruzalemu, prema onome to bijae zapisano u Mojsijevu Zakonu - 3da se jelo meso sina i keri. 4Predao ih je vlasti svih kraljevstava oko nas, na porugu i prokletstvo meu svim okolnim narodima kamo ih je rasprio Gospod. 5Bijahu podjarmljeni umjesto da budu gospodari, jer - sagrijeismo Gospodu, Bogu svojemu, ne posluavi glasa njegova. 6Da, pravedan je Gospod, Bog na! Ali nama - nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi, nama i ocima naim. 7Oborila se na nas sva zla kojima nam Gospod bijae zaprijetio. 8Mi pak nismo umolili lice Gospodnje odvrativi se od misli svojih opakih srdaca. 9Gospod tada uze bdjeti nad nevoljama koje je navalio na nas; jer pravedan je Gospod u svim djelima koja nam je naloio, 10ali mi nismo sluali njegova glasa niti smo hodili po zapovijedima koje je Gospod pred nas stavio. 11A sada, Gospode, Boe Izraelov, koji si snanom rukom izveo narod svoj iz Egipta znamenjima i udesima, velikom snagom i ispruenom desnicom, proslavivi tako ime svoje do dana dananjega: 12mi smo sagrijeili, bezboni smo bili i nepravedni pred svim tvojim zapovijedima, Gospode, Boe na! 13Neka se odvrati gnjev tvoj od nas, jer smo samo malen ostatak meu narodima kamo si nas rasprio. 14Uslii, Gospode, molitvu nau i vapaj: izbavi nas poradi sebe i udijeli nam milost svoju, pred licem onih koji su nas u suanjstvo odveli, 15da sva zemlja zna da si ti Gospod, Bog na, jer Izrael i njegov rod nosi tvoje ime. 16Obazri se, Gospode, iz svetoga svoga prebivalita i svrni misao na nas, prikloni uho i posluaj, 17otvori oi i pogledaj: ta mrtvi u podzemnom svijetu - kojima je iz utrobe oduzet dah - ne, oni vie ne kazuju slave i pravednosti Gospodnje; 18samo dua ojaena, koja hodi pognuto i iznemoglo, ugaslih oiju, dua pregladnjela, Gospode, iskazuje tvoju slavu i pravednost! 19O Gospode, Boe na! Ne upravljamo svoje pronje tvome licu zbog zasluga svojih otaca i svojih kraljeva; 20nego jer si ti poslao na nas gnjev svoj i srdbu svoju, kako si bio navijestio po prorocima, slugama svojim, ovim rijeima: 21"Ovako govori Gospod: Prignite iju i sluite kralju babilonskom, da ostanete u zemlji koju sam dao ocima vaim. 22Ne posluate li nalog Gospodnji da sluite kralju babilonskom, 23uinit u da iz gradova judejskih i s trgova jeruzalemskih nestane pjesme radosti i pjesme veselja, pjesme zarunika i pjesme zarunice, i sva e zemlja postati pusto bez stanovnika." 24Ali mi nismo posluali glasa tvog da sluimo kralju babilonskom, i ti si tada izvrio prijetnje koje si navijestio po prorocima, slugama svojim, da e kosti kraljeva naih i kosti naih otaca biti izbaene iz svog poivalita. 25I doista, one bjehu izbaene na egu dana i studen noi. I umiralo se u stranim mukama od kuge, gladi i maa. 26A od kue koja nosi Ime tvoje uinio si ono to je ona danas, zbog zloe kue Izraelove i kue Judine. 27Pa ipak, Gospode, Boe na, postupio si s nama po svoj svojoj dobroti i prevelikoj blagosti, 28kako si obeao po sluzi svome Mojsiju onoga dana kada si mu zapovjedio da napie Zakon tvoj za sinove Izraela ovim rijeima: 29"Ako ne posluate glasa mog, ovo veliko i bezbrojno mnotvo zacijelo e se smanjiti meu narodima kamo u ih raspriti; 30a znam, taj narod tvrde ije nee posluati. Ali u zemlji svog suanjstva oni e se opametiti 31i spoznati da sam ja Gospod, Bog njihov. I dat u im srce i ui da uju. 32Oni e me hvaliti u zemlji svog izgnanstva i spominjat e se moga imena; obratit e se, i smekat e im se tvrda ija, 33i odvratit e se od opakih svojih djela, jer sjetit e se sudbine otaca svojih kad su grijeili Gospodu. 34Tada u ih dovesti natrag u zemlju koju sam obeao zaklevi se njihovim ocima Abrahamu, Izaku i Jakovu, da gospodare njome. I umnoit u ih, i oni se vie nee smanjivati. 35I uspostavit u s njima vjeni Savez: ja u biti njihov Bog, a oni e biti moj narod. I neu vie izgoniti svog naroda Izraela iz zemlje koju sam im dao."