1Svevladaru Gospode, Boe Izraelov, tebi vie dua tjeskobna, duh uznemiren: 2uj, Gospode, i smiluj se jer smo sagrijeili pred tobom. 3Ti vlada vjeito, a mi propadamo bez prestanka. 4Gospode svemogui, Boe Izraelov, uj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagrijeili, koji nisu sluali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navalie na nas nevolje. 5Ne spominji se opaina naih otaca, ve se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga. 6Da, ti si Gospod, Bog na, i mi te hoemo slaviti, Gospode. 7Ta zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivi iz srca svu zlou naih otaca, koji su sagrijeili pred tobom. 8Evo nas jo danas u ovom izgnanstvu kamo si nas rasprio na uas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opaina naih. 9uj, Izraele, ivotne propise, prisluhni da naui mudrost. 10Zato, o Izraele, zato si u zemlji neprijatelja i zato stari u tuini, 11oneiuju' se mrtvacima, ubrojen meu one koji su u Podzemlju? 12Zato to si Vrelo Mudrosti ostavio! 13Da si Bojim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru. 14Naui stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spozna u emu je dugovjenost i ivot i gdje je svjetlost oinja i mir. 15Ali tko je otkrio prebivalite Mudrosti, tko li prodro u njene riznice? 16Gdje su vladari naroda, gdje gospodari zvijeri zemaljskih, 17gdje oni koji se igrahu ptica nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u to se ljudi uzdaju - te ne bijae kraja zgrtanju njihovu? 18I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne moe? 19Iezli su, otili u Podzemlje! Na njihovo mjesto dooe drugi. 20Mlai ugledae svjetlo dana, nastanie zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkrie; 21staza njenih ni oni ne razumjee, ne doumie joj se - sinovi njeni daleko ostadoe od puta njezina. 22Nije se ulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu; 23ni sinovi Hagarini to zemsku umnost itu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici pria, ni istraivai umnosti ne spoznae puta Mudrosti, ne dovinue se staza njezinih. 24Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Boje prebivalite i kako je prostrano mjesto posjeda njegova? 25Veliko i bezgranino, visoko - neizmjerno! 26Ondje se rodie divovi, uveni od davnine, rastom golemi, vjeti u boju; 27ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja; 28izginue jer ne imae mudrosti, izginue sa svoje ludosti. 29Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine? 30Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najistije zlato? 31Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaa. 32Sveznajui - samo je on poznaje, svojim je umom pronie: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je ivotinjama naselio; 33on koji poalje svjetlost, i ona, gle, poe; natrag je zovne, i dru' ona ga poslua. 34Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama; 35zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom Stvoritelju. 36On je na Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne moe. 37On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu. 38Potom se ona na zemlji pojavila, meu ljudima udomila.