1Ona je knjiga Bojih zapovijedi, Zakon koji e trajati dovijeka: tko ga se drao bude, taj e ivjeti; tko ga napusti, taj e umrijeti. 2Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti: 3ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuemu. 4Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno to je Bogu po volji! 5Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov! 6Bili ste prodani narodima, ali ne na unitenje. Boga ste razgnjevili, stoga biste izrueni neprijateljima; 7Stvoritelja svog ste izazvali rtvujui zlodusima, a ne Bogu. 8Zaboravili ste Boga vjenog, svoga hranioca! Oalostili ste i Jeruzalem - majku koja vas je othranila. 9Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati: "Sluajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod. 10Vidjeh gdje mi u suanjstvo izrui Vjeni sinove i keri. 11S radou sam ih hranila, s tugom i plaem gledam gdje odlaze. 12Nitko nek' se nada mnom ne raduje to obudovjeh i ostadoh sama. Zbog grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenue od Bojeg Zakona. 13Nisu marili za njegove zapovijedi niti ili putovima njegovih propisa, niti stupali stazom stege u njegovoj pravednosti. 14Doite, susjede sionske! Gledajte gdje mi u suanjstvo predaje Vjeni sinove i keri! 15Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tuega jezika, bez potovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu; 16odvedoe udovi ljubimce, ostavie je samu, bez keri. 17Kako bih vam mogla ja pomoi? 18Samo onaj koji dovede na vas ove nevolje izbavit' vas moe iz ruku neprijatelja. 19Idite, djeco, otiite svojim putem! Ja ostajem naputena, samotna; 20skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja: sve dane svoje zazivat u Vjenoga. 21Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on e vas izbaviti iz nasilja, iz ruku neprijatelja. 22Jer u Vjenog se uzdam, on e vas spasiti; od Svetoga oekujem radost: uskoro na vas e se smilovati, Vjeni, Spasitelj va. 23S tugom i plaem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog e vas meni vratiti s radou i klicanjem za sva vremena. 24Kao to susjede sionske vidjee gdje vas zasunjuju, tako e naskoro vidjeti gdje e vas izbaviti Bog, koji e doi u velikoj slavi i sjaju Vjenoga. 25Djeco moja, podnesite pokaranje to se obori na vas od Boga. Neprijatelj te progonio, al' uskoro vidjet e njegovu propast, na njegovu e iju staviti nogu. 26Moja su njena djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado to ga ote neprijatelj. 27Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kunju, on e vas se spomenuti. 28Ako vam je misao, zastranivi, bila daleko od Boga, vratite se i traite ga revnou deseterostrukom. 29Jer onaj koji je na vas nesreu doveo, vaim e spasenjem vratiti vam vjenu radost. 30Ohrabri se, Jeruzaleme, utjeit e te onaj koji ti dade ime. 31Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti! 32Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, teko onom koji ti odvede sinove! 33Jer kao to je uivao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao, tako e tugovati nad svojim opustoenjem. 34Nee se veseliti mnogome puanstvu, obijest e mu se preobratit' u tugovanje, 35od Vjenoga na nj e doi oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme bit e stan zlodusima. 36Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost to ti dolazi od Boga. 37Evo, vraaju ti se sinovi koje si vidio gdje odlaze, sabiru se u tebi od istoka do zapada na zapovijed Svetoga i kliu u slavu Boju.