1Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesree, odjeni se zauvijek ljepotom slave Boje, 2ogrni se platem Boje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vjenoga; 3jer Bog hoe pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom 4i zasvagda ti hoe dati ime: 'Mir pravednosti' i 'Slava bogoljubnosti'. 5Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, raduju' se to ih se spomenuo Bog. 6Otili su od tebe pjeice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraa noene u slavlju, kao djecu kraljevsku. 7I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vjene klisure; nek' se doline ispune i poravna zemlja da Izrael vrsto kroi u sjaju slave Boje. 8A ume i sva stabla mirisna init e sjenu Izraelu po Bojoj zapovijedi; 9jer Bog e voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prate' ga milosrem svojim i pravednou."