1Mnoge su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili iza njih. Zato valja pohvaliti Izraela zbog naobrazbe i mudrosti. Ali nije dovoljno da se ljudi sami naue knjizi, 2Tko e izbrojiti pijesak morski i kaplje kine i dane vjenosti? 3Tko e istraiti nebesku visinu, zemaljsku irinu i dubinu bezdana? 4Mudrost je stvorena prije svega ostalog, i misaon razbor vjean je. 5# 6Komu se otkrio korijen mudrosti i tko znade njezine namisli? 7# 8Samo je jedan mudar i uistinu straan kad sjedi na prijestolju svojem - Gospod. 9On ju je stvorio, gledao i izbrojio, izlio je na sva svoja djela, 10na svako tijelo prema veliini njegovoj i obdario njome one koji ga ljube. 11Strah je Gospodnji slava i hvala, veselje i vijenac radosti. 12Strah Gospodnji sladi srce, daje radost, veselje i dug ivot. 13Tko se boji Gospoda, sretan je na svretku i blagoslovljen u dan svoje smrti. 14Strah Gospodnji poetak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi majinoj. 15Svila je gnijezdo s temeljem vjenim meu ljudima i bit e vjerna porodu njihovu. 16Strah je Gospodnji punina mudrosti, ona ih opija svojim plodovima. 17Dom im napunja milinama i klijeti svojim urodom. 18Strah Gospodnji vijenac je mudrosti koji cvate mirom i zdravljem. 19Gospod je nju gledao i izbrojio i izlio spoznaju i razbor, uzvisio slavu onih koji je posjeduju. 20Strah Gospodnji korijen je mudrosti, a izdanci su dug ivot. 21# 22Strast opakoga ne moe opravdati, jer mu teret strasti donosi pad. 23Strpljiv ovjek podnosi do u pravi as, a na kraju uiva radost. 24On krije svoje rijei do pravog trena, i usta mnogih govore o njegovu razboru. 25U riznicama mudrosti zagonetke su spoznaje, ali je greniku mrska pobonost. 26eli li mudrost, vri zapovijedi, i Gospod e ti je dati. 27Jer strah je Gospodnji mudrost i pouka, i Gospodu je draga vjernost i krotkost. 28Ne opiri se strahu Gospodnjem i ne pristupaj Gospodu dvolina srca. 29Ne budi licemjer pred ljudima i pazi na usne svoje. 30Ne uznosi se, da ne padne i da se ne osramoti, jer Gospod e otkriti tvoje tajne i poniziti te pred svim zborom, jer nisi dosegao straha Gospodnjeg i jer ti je srce puno prijevare. 31tule i viu pred svojim bogovima, kao na mrtvakim gozbama. 32Sveenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje ene i djecu. 33Uine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti; 34niti mogu koga uiniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati bogatstvo ili novac. Uini li im tko zavjet pa ga ne odri, oni ga ne mogu prisiliti da za to odgovara. 35i pripravni su prilagoditi svoje obiaje kako bi ivjeli prema Zakonu. Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka. 36ne mogu slijepcu vratiti vid niti izbaviti ovjeka iz nevolje; 37ne mogu se smilovati udovici niti uiniti dobro siroti. 38Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi obloeni zlatom i srebrom. Oni koji ih tuju stidjet e se! 39Kako se, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima! 40I sami ih Kaldejci obeauju; jer videi nijema ovjeka koji ne moe govoriti, oni ga dovode Belu i trae da ovjek progovori, kao da bi ga bog mogao uti; 41i nesposobni su promisliti o tome i ostaviti te bogove, toliko su lieni razbora! 42ene opasane uetom sjede na putovima i pale kad od maslinovih ljusaka; 43kada koju od njih snubi prolaznik da mu se poda, ona se ruga svojoj susjedi to je nisu zapazili kao nju i to joj ue nije prekinuto. 44Sve to se dogaa u blizini tih bogova prijevara je; kako ih, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima! 45Nainie ih drvodjelje i zlatari, i nisu drugo doli tvorevina njihova. 46Njihovi izraivai ne ive dugo; kako bi njihove rukotvorine bile bogovi? 47Jer svojim e potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu. 48Ako ljude pogodi rat ili nevolja, sveenici se meu sobom savjetuju gdje da se s njima sakriju; 49kako ne uvidjeti da to nisu bogovi kad ni sami sebe ne mogu izbaviti od rata i od nevolja? 50Po svemu tomu znat e se: ti drveni idoli, obloeni zlatom ili srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit e jasno: nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Bojeg udjela u njima nema! 51Kome, dakle, nee biti jasno: to bogovi nisu? 52Ta ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati kiu ljudima; 53ne mogu presuditi u svojim poslovima niti izbaviti potlaenog; nemoni su oni poput vrana izmeu neba i zemlje. 54Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova obloenih zlatom ili srebrom, njihovi e sveenici pobjei i spasiti se, dok e oni ondje izgorjeti kao grede. 55Oni se ne mogu opirati ni kralju ni neprijatelju. 56Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi? 57Ti drveni bogovi obloeni srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi jai od njih, opljakat e im zlato i srebro i otii s haljinama u koje su odjeveni; oni su nesposobni sebi samima pomoi. 58Zato je bolje biti kralj koji dokazuje svoju hrabrost, ili u kui korisna posuda kojom se vlasnik slui nego lani bogovi; bolja su i vrata u kui koja uvaju ono to je u njoj nego lani bogovi; i drveni stup u kakvoj palai bolji je nego lani bogovi. 59Sunce, mjesec i zvijezde, dok sjaju da izvre slubu, posluni su. 60Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj zemlji, 61i oblaci, kada im Gospod zapovjedi da oblete svu zemlju, odmah izvre nalog Boji. Vatra, poslana odozgo da saee gore i ume, izvrava to joj je naloeno. 62Sa svim ovim ti se bogovi ni ljepotom ni snagom usporediti ne mogu. 63Zato se ne moe misliti ni rei da su to bogovi, jer nisu sposobni kazniti niti uiniti dobra ljudima. 64Kada, dakle, znate da to bogovi nisu, njih se ne bojte! 65Oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeva; 66niti mogu narodima pokazati znamenja na nebu; oni ne sjaju kao sunce niti svijetle kao mjesec. 67Zvijeri su od njih bolje; pobjei one mogu u skrovite i sebi pomoi. 68Nikako nam, dakle, nije jasno da su to bogovi; stoga ih se ne bojte! 69Kao ptije strailo u neuvanu polju lubenica, takvi su njihovi drveni bogovi obloeni zlatom i srebrom. 70Jednako su slini glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili mrtvacu baenu u mrak - ti drveni bogovi obloeni zlatom i srebrom. 71Po grimizu i crvenilu to na njima trune prepoznat ete da to nisu bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji. 72Koliko je bolji pravednik koji nema kumira; sramota je daleko od njega!