1Ovako mi govori Jahve: "Idi i kupi sebi lanen pojas i opai bokove. Ali ga u vodu ne umai." 2I kupih pojas po rijei Jahvinoj i opasah bokove. 3I doe mi drugi put rije Jahvina: 4"Uzmi pojas to si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu peine." 5I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije mnogo dana ree mi Jahve: 6"Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakrije." 7Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijae vie nizato. 8Reci kralju i kraljici-majci: "Sjednite duboko dolje, jer vijenac slave pade s vaih glava. 9"Ovako govori Jahve: Tako u unititi silnu oholost Judeje i Jeruzalema. 10Narod taj opaki koji ne slua mojih rijei, nego slijedi okorjelo srce svoje i tri za drugim bogovima da im slui i da im se klanja, postat e kao tvoj pojas koji nije vie nizato. 11Jer kao to pojas prianja uz bedra ovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me - rije je Jahvina - da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i ast. Ali nisu posluali!" 12Reci tom narodu: "Svaki se vr puni vinom." A oni e ti prigovoriti: "Zar moda ne znamo da se svaki vr puni vinom?" 13Reci im tada: "Ovako govori Jahve: evo, napunit u pijanou sve stanovnike ove zemlje, kraljeve to sjede na prijestolju Davidovu, i sveenike, i proroke, i sve Jeruzalemce. 14I porazbijat u ih jednog o drugoga, oeve zajedno sa sinovima - rije je Jahvina. Unitit u ih bez samilosti, bez milosra i bez smilovanja." 15Posluajte, dobro ujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori! 16Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego to se smrkne, prije nego to se noge vae spotaknu po planinama mranim. Vi se nadate svjetlosti, a on e je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu! 17Ako ovo ne posluate, potajno e mi dua plakati zbog oholosti vae, suze e roniti, oko e mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi. 18Gradovi Negeba zatvoreni su, i nikoga nema da ih otvori. Sva je Judeja izgnana, sasvim izgnana!" 19Podigni oi, Jeruzaleme, i pogledaj one to nadiru sa Sjevera. Gdje je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje? 20to e rei kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si sam nauio da te kao ljubavnici vode. Nee li te bolovi spopasti kao porodilju? 21Moda e se tad upitati: "Zato me to snalo?" Zbog mnotva bezakonja tvojih otkrie ti skute, nasilje nad tobom uinie. 22Moe li Etiopljanin promijeniti kou svoju? Ili leopard krzno svoje? "A vi, moete li initi dobro, navikli da zlo inite? 23Zato u vas raspriti k'o pljevu koju raznosi pustinjski vjetar. 24To je sudba tvoja i dio tebi odmjeren - rije je Jahvina - jer si mene zaboravio i u la se uzdao. 25Sam u ti halju do lica podii da se tvoja golotinja vidi. 26Sve preljube tvoje, tvoje vriskanje i bestidno tvoje bludnienje, na humcima, u poljima, vidio sam tvoje grozote. Jao tebi, Jeruzaleme! Jo se ne oisti i dokle e to jo trajati ...?"