1Rije Jahvina Jeremiji o velikoj sui: 2Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno lee na zemlji, krik Jeruzalema do neba se vije. 3Odlinici alju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne nalaze, vraaju se praznih vreva, postieni, posramljeni, pokrie glavu svoju. 4Zemlja je sva ispucala jer kie nema. Ratari se postidjee, pokrie glave. 5Pa i kouta u polju ostavlja mlado jer trave nema. 6Divlji magarci, stoje' na goletima, dau kao agalj, oi im malaksale jer nema zelenila. 7Bezakonja naa protiv nas svjedoe, smiluj se, o Jahve, rad' imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagrijeismo, 8o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zato si kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik to se uvrati da prenoi? 9Zato si kao prestravljen ovjek, kao junak koji ne moe pomoi? Ta ti si meu nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas ostaviti! 10Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne tede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja njihova i kanjava grijehe njihove. 11I ree mi Jahve: "Ne trai milosti za ovaj narod. 12Ako e i postiti, neu usliiti njihovih vapaja. Ako e i prinijeti paljenicu i prinos, nee mi omiljeti. Jer maem, glau i kugom ja u ih zatrti." 13Tada rekoh: "Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore: 'Neete vidjeti maa, niti e vam biti gladi, nego u vam dati postojan mir na ovome mjestu.'" 14A Jahve mi ree: "La prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lana vienja, isprazna gatanja i snove srca svoga." 15Zato ovako govori Jahve: "Proroci ti to u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da nee biti ni maa ni gladi u zemlji ovoj, sami e od maa i gladi poginuti. 16A narod ovaj kojemu prorokuju leat e po ulicama jeruzalemskim, pokoen maem i glau, i nee biti ovjeka da ga pokopa - njih, ene njihove, sinove i keri njihove. Tako u na njih izliti zlou njihovu." 17A ti im reci ovako: Nek' oi moje suze rone danju i nou, i neka ne prestanu, jer je strano slomljena djevica, ki naroda moga, ranom neobino ljutom. 18Poem li u polje, evo maem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! ak i proroci i sveenici lutaju po zemlji i nita ne znaju. 19Ta zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti dui omrznu Sion? Zato nas tako bije te nam vie nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, ekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo uasa! 20O Jahve, bezbonost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih; doista, tebi sagrijeismo! 21Ne odbaci nas, rad' imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvri Saveza svog s nama! 22Zar ispraznost bezbonika dada daje? Ili zar nebesa sama kie? Zar ne daje ti to, Jahve, Boe na? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to ini.