1I ree mi Jahve: "Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne bi mi se dua obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega, neka idu od mene! 2Ako te upitaju: 'Kamo da idemo?' odgovori im: 'Ovako govori Jahve: Tko je za smrt, u smrt! Tko je za ma, pod ma! Tko je za glad, u glad! Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!' 3Poslat u na njih etiri nevolje - rije je Jahvina: ma da ih ubija, pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih deru i zatiru. 4I uinit u ih uasom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog Manaea, sina Ezekijina, kralja judejskoga - za sva zla to ih poini u Jeruzalemu." 5"Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te poali? Tko li e se svratit' da te zapita kako ti je? 6Ti me odbaci - rije je Jahvina - i lea mi okrenu. I zato na te digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek pratam! 7Zato u ih izvijati vijaom na vratima zemlje ove. Narod svoj u liit' djece i istrijebit' ga, jer se ne obraaju sa svojih putova. 8Bit e u njih vie udovica negoli pijeska morskoga. Na majke mladih ratnika dovest u zatornika, usred podneva, i pustit u na njih iznenada uas i strahotu. 9Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, duu ispustila. Sunce joj zae jo za dana: postiena, osramoena je. A to od njih ostane, pod ma u vri pred njihovim dumanima" - rije je Jahvina. 10Jao meni, majko, to si me rodila, da svaam se i prepirem sa svom zemljom. Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh, a ipak svi me proklinju. 11Uistinu, o Jahve, nisam li ti sluio za njihovo dobro, nisam li traio milost u tebe za neprijatelja svoga, u doba nevolje, u danima tjeskobe njegove? Ti to dobro zna! 12Moe l' se eljezo slomiti, eljezo sa Sjevera i mjed? 13Tvoje bogatstvo i blago tvoje pljaki u predati. Tako e platiti za sva bezakonja svoja po svoj zemlji. 14Uinit u te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaje, jer gnjev moj planu ognjem koji e vas sagati, koji e protiv vas buknuti. 15Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje. Ne daj da propadnem zbog sporosti srdbe tvoje! Spomeni se da tebe radi podnosim sramotu. 16Kad mi dooe rijei tvoje, ja sam ih gutao: rijei tvoje ushitie i obradovae srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Boe nad Vojskama. 17Nikad sjedio nisam u drutvu veseljaka da se razveselim. Pod teinom ruke tvoje samotan ivim, jer ti me jarou proe. 18Zato je bol moja bez prebola? Zato je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste? Ah! Hoe li meni biti kao potok nestalan, vodama nepouzdan? 19Zato ovako govori Jahve: "Ako se vrati, pustit u te da mi opet slui; ako odvoji dragocjeno od bezvrijedna, bit e usta moja. Oni e se okrenuti k tebi, al' ti se zato ne smije okrenuti k njima! 20Uinit u od tebe za ovaj narod zid od mjedi, neosvojiv. Borit e se protiv tebe, al' te nee nadvladati, jer ja sam s tobom, da te spasim i izbavim" - rije je Jahvina. 21"Izbavit u te iz ruku zlikovaca i otkupiti te iz ruku silnika."