1I doe mi rije Jahvina i ree: 2"Ne uzimaj sebi ene; i nemaj ni sinova ni keri na ovome mjestu. 3Jer ovako govori Jahve o kerima i sinovima koji e se roditi na ovome mjestu i o majkama koje e ih raati i o oevima koji e ih imati u ovoj zemlji: 4Oni e umrijeti smru prebolnom, nitko ih nee oplakivati, niti e ih sahraniti. Pretvorit e se u gnoj za oranice, izginut e od maa i gladi, a njihova e trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim." 5Da, ovako govori Jahve: "Ne smije ui u kuu alosti, ne idi naricati niti ih saaljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - rije je Jahvina - ljubav i samilost. 6Pomrijet e veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih nee pokopati. Nitko nee naricati nad njima, niti e zbog njih praviti ureza, niti kose iati. 7Za onog u alosti nee kruh lomiti, da ga utjee zbog pokojnika, nitie mu tko pruiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove. 8Ne ulazi u kuu slavlja da s njima sjedi i gosti se." 9Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, uinit u da s ovog mjesta i pred vaim oima i u ovim danima ieznu poklici radosti i veselja i glasovi zarunika i zarunice. 10A kad objavi tom narodu sve ove rijei, pa te upitaju: 'Zato nam Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesreom; u emu je zloinstvo nae i u emu su grijesi nai to ih poinismo protiv Jahve, Boga naega?' - 11onda im odgovori: 'U tom to me ostavie oci vai - rije je Jahvina - i trae za tuim bogovima da im slue i da im se klanjaju, a mene ostavie i Zakona se moga ne drae. 12A vi jo gore uiniste nego oci vai, jer evo, svaki se povodi za okorjelou zloga srca svoga, a mene ne slua. 13Zato u vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana, kao to bijae i ocima vaim. Ondje ete sluiti tuim bogovima danju i nou: jer neu vam se vie smilovati!'" 14"Zato, evo, dolaze dani - rije je Jahvina - kad se vie nee govoriti: 'ivoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta', 15nego: 'ivoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijae prognao.' Vratit u ih u zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim. 16Evo, poslat u mnoga ribara - rije je Jahvina - koji e ih uloviti. A zatim u dovesti mnoge lovce koji e ih goniti sa svih gora, i sa svih breuljaka, i iz svih peinskih rasjeklina. 17Jer moje oi prate sve njihove putove: nee mi izmai, niti se bezakonje njihovo moe sakriti od oiju mojih. 18Dvostruko u naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju batinu ispunili gnusobama." 19Jahve, snago moja i moja utvrdo, utoite moje u danima nevolje! K tebi e doi narodi s krajeva zemlje. I govorit e: Samu nam la oci namrijee, Nitavost i Nemo. 20Ta stvara li ovjek sam sebi bogove, to nikako nisu bogovi. 21Uinit u, evo, da osjete, da ovaj put zaista oute moju ruku i snagu moju, i znat e da mi je ime Jahve.