1Judin grijeh upisan je eljeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrkom u ploicu njihova srca i u rogove njihovih rtvenika, 2kao spomen sinovima njihovim na rtvenike njihove i aere njihove oko zelenog drvea na visokim breuljcima, 3na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljaki u predati. Tako e platiti za grijeh svoj po svoj zemlji. 4Morat e pustiti batinu koju sam tebi poklonio. Uinit u te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaje. Jer gnjev moj planu ognjem koji e vjeno gorjeti. 5Ovako govori Jahve: "Proklet ovjek koji se uzdaje u ovjeka, i slabo tijelo smatra svojom miicom, i ije se srce od Jahve odvraa. 6Jer on je kao dra u pustinji: ne osjea kad je srea na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. 7Blagoslovljen ovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. 8Nalik je na stablo zasaeno uz vodu to korijenje puta k potoku: ne mora se nieg bojati kad doe ega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sunoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod. 9Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? 10Ja, Jahve, istraujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih. 11Prepelica to lei na jajima a ne lee jest onaj to nepravdom stjee bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje luda. 12Slavan prijestol dignut od davnina, to je nae sveto mjesto. 13O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet e se, koji se odmetnu od tebe bit e u prah upisani, jer ostavie Izvor ive vode. 14Iscijeli me, Jahve, i bit u zdrav, spasi me, i bit u spaen, jer ti si pjesma moja. 15Evo ih to mi govore: Gdje je rije Jahvina? Neka se ispuni! 16Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreu niti sam elio kobni Dan! - ti to zna, sve to je izlazilo iz usta mojih pred tobom je. 17Ne budi mi na uas, ti, utoite moje, u Dan nesretni. 18Progonitelji moji nek' se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom! 19Ovako mi ree Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska. 20Reci im: ujte rije Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata. 21Ovako govori Jahve: 'uvajte se ako vam je ivot mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska. 22I ne nosite bremena iz kue u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao to sam zapovjedio vaim ocima. 23Oni me ne posluae i ne priklonie uha svojega, nego tvrdovrato ne posluae i ne prihvatie nauka. 24A vi, ako me posluate - rije je Jahvina - i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne radei nikakva posla, 25tada e na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jau na konjima, oni i njihovi asnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj e grad ostati dovijeka. 26I dolazit e iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz efele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kad i da prinesu rtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu. 27Ali ako me ne posluate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazei na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada u potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen e prodrijeti dvore jeruzalemske, i nee se ugasiti.'"