1Ovo je rije koju Jahve uputi Jeremiji: 2"Ustani i sii u kuu lonarovu - ondje u ti objaviti svoje rijei." 3Sioh, dakle, u kuu lonarovu, upravo je radio na lonarskom kolu. 4I kako bi se koji sud to bi ga nainio od ilovae u ruci lonarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi - ve kako se lonaru svidjelo da napravi. 5I doe mi rije Jahvina: 6"Ne mogu li i ja s vama initi kao ovaj lonar, dome Izraelov? - rije je Jahvina. Evo, kao ilovaa u ruci lonarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov. 7Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da u ga iskorijeniti, unititi i razoriti, 8i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opaina i zloa, tada u se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio. 9Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da u ga izgraditi i posaditi, 10a on stane initi to je zlo u mojim oima, ne sluajui glasa mojega, pokajat u se za dobro koje sam im obeao. 11Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: 'Ovako govori Jahve: Evo, spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.' 12Ali oni vele: 'Uzalud! Mi emo radije provoditi svoje osnove i initi svaki po okorjelosti zlog srca svojega.'" 13Ovako govori Jahve: "Propitajte se po narodima: je li itko takvo to uo? Toliku grozotu uini djevica Izraelova. 14Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presuiti vode daleke to studene teku? 15A narod moj mene zaboravi! Kad prinose nitavnosti, posrnue na putovima svojim, na stazama drevnim, i hode stazama i putem neprohodnim. 16I tako su zemlju u pusto obratili, na vjenu porugu, da se nad njom zgraa svaki prolaznik glavom maui. 17Razvitlat u ih pred neprijateljem, kao istonjak; lea, a ne lice, ja u im pokazati u dan njine propasti." 18I rekoe: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer sveeniku ne moe nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku rije njegovu." 19Posluaj me, o Jahve, i uj to govore moji protivnici. 20Ta zar se dobro uzvraa zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost traim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju. 21Zato im djecu izrui gladi, mau ih predaj! Neka im ene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije mueve, a mladii neka od maa u boju poginu. 22Neka se prolomi vapaj iz kua njihovih kad iznenada na njih dovede ete pljakaa. Jer oni iskopae jamu da me uhvate, nogama mojim u potaji zamke namjestie. 23Ti, o Jahve, znade sav njihov naum ubilaki protiv mene. Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbrii im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obraunaj s njima u dan gnjeva svoga!