1I doe mi rije Jahvina: 2"Idi i vii u ui Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privrene, ljubavi tvoje vjerenike: ti poe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije. 3Izrael bijae Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeae, bijae kanjen; zlo ga snae" - rije je Jahvina. 4"ujte rije Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova. 5Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu naoe oci vai na meni te se udaljie od mene? Za ispraznou pooe, te sami isprazni postadoe. 6Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas voae kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mranoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit' se tko nastanjuje?' 7U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek to uoste, zemlju moju oskvrnuste i batinu moju u gnusobu pretvoriste. 8Sveenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumai Zakona mene ne upoznae, pastiri otpadoe od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iahu za onima to im pomoi ne mogoe. 9Zato u jo parnicu voditi s vama - rije je Jahvina - i parbit u se sa sinovima sinova vaih. 10Poite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar poljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda to slino zbilo. 11Je li koji narod mijenjao bogove - oni ak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one to ne pomau! 12Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite," rije je Jahvina. 13"Jer dva zla narod moj uini: ostavi mene, Izvor vode ive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane to vode drati ne mogu. 14Je li Izrael rob il' sluga u kui roen? Zato plijenom posta? 15Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pusto pretvorie zemlju njegovu, gradove popalie, nema im itelja. 16ak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme. 17Nisi li to sam sebi uinio otpavi od Jahve, Boga svojega? 18A sad, zato kree u Egipat da pije vode iz Nila? Zato kree u Asiriju da pije vode iz Rijeke? 19Opaina te tvoja kanjava, otpadnitvo te tvoje osuuje. Shvati i vidi kako je teko i gorko to ostavi Jahvu, Boga svojega, to vie nema straha mog u tebi" - rije je Gospoda Jahve nad Vojskama. 20"Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze to te vezahu i ree: 'Neu da robujem.' Pa ipak, na svakom poviem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si k'o bludnica. 21A ja te zasadih kao lozu izabranu, k'o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju! 22Da se i luinom opere, napravljenom od mnogo pepela, ostat e mrlja bezakonja tvoga preda mnom" - rije je Jahve Gospoda. 23"Kako samo moe rei: 'Nisam se uprljala, za baalima nisam trala.' Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj to si uinila. Deva brza to krstari stazama svojim, 24magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj poudno dae, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je trai, nee se umoriti, nai e je u mjesecu njezinu. 25uvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osui. A ti kae: 'Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima u ii.' 26Kao to se lupe zastidi kad ga uhvate, tako e se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, sveenici i proroci njihovi 27koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!' jer mi lea okreu, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomau: 'Ustani, spasi nas!' 28Gdje su bogovi to ih ti sam naini? Nek' ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer ima, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima rtvenika. 29Zato hoete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste" - rije je Jahvina. 30"Zaludu sam udarao sinove vae: vi iz toga ne uzeste pouke: maevi vai rastrgae vae proroke kao lav zatornik. 31Kakva li ste roda? ujte rije Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mrana? Zato moj narod govori: 'Slobodu hoemo, neemo vie k tebi!' 32Zaboravlja li djevica svoj nakit il' nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu ve dana. 33O, kako li dobro zna svoj put kad traga za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla. 34ak su i ruke tvoje omaene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti e odgovarati. 35A govori: 'Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.' Evo me da ti sudim jer govori: 'Nisam zgrijeila.' 36Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipani e te posramiti kao to te posramie Asirci. 37I odavde e morati otii s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzda; ti nee biti sretna s njima."