1A sveenik Pahur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, u kako Jeremija prorokuje te rijei. 2I Pahur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade to se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu. 3A kad sutradan Pahur pusti Jeremiju iz klada, ree mu Jeremija: "Jahve te vie ne zove Pahur ve 'Uas odasvud'. 4Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te uasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut e od maa neprijatelja svojih, svojim e oima vidjeti. I svu Judeju dat u u ruke kralju babilonskom. On e ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i maem pobiti. 5I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom steeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat u u ruke neprijateljima. Oni e sve opljakati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.' 6A ti e se, Pahure, sa svim svojim ukuanima seliti u Babilon. Da, u Babilon e doi i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si lai prorokovao." 7Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjaao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. 8Jer kad god progovorim, moram vikati, navijetati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, rije mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. 9I rekoh u sebi: neu vie na nj misliti niti u govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdrim, ne mogoh vie. 10uh klevete mnogih: "Uas odasvud! Prijavite! Mi emo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji ekahu moj pad. "Moda ga zavedemo, pa emo njim ovladati i njemu se osvetiti!" 11Sa mnom je Jahve kao snaan junak! Zato e progonitelji moji posrnuti i nee nadvladati, postidjet e se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vjene sramote. 12O Jahve nad Vojskama, koji pronie pravednika i vidi mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osveuje, jer tebi povjerih parnicu svoju. 13Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi duu sirote iz ruku zlikovaca. 14Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen! 15Proklet bio ovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, muki!" i time mi oca obradova. 16Tom ovjeku bilo kao gradovima to ih Jahve nemilice razvali; ve u cik zore uo zapomaganje i poklike bojne u podne, 17jer me ne pogubi u majinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi joj utroba dovijeka ostala trudna! 18O, zato izaoh iz majina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokonam dane!