1Ovako govori Jahve: "Sii u palau kralja judejskoga i objavi ondje ovu rije. 2Reci: Sluaj rije Jahvinu, kralju judejski, koji sjedi na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata. 3Ovako govori Jahve: 'inite pravo i pravicu, izbavite potlaene iz ruku tlaitelja! Ne inite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlaite ih i ne prolijevajte krvi nedune na ovome mjestu. 4Jer budete li se istinski vladali po rijei ovoj, na vrata ovog dvora ulazit e kraljevi to sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jau na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod. 5Ako pak ne posluate ovih rijei, zaklinjem se sobom - rije je Jahvina - da u taj dvor pretvoriti u ruevinu!'" 6Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: "Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit u te u pustinju, u grad nenastanjen. 7Spremit u protiv tebe zatirae, svakoga s orujem njegovim, nek' posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju." 8Mnotvo e naroda prolaziti mimo taj grad i pitat e jedan drugoga: "Zato je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?" 9Odgovorit e im: "Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i sluili im." 10Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije plaite za onim koji odlazi, jer se nikad vie nee vratiti ni rodne grude vidjeti. 11Jer ovako govori Jahve o alumu, sinu Joijinu, kralju judejskomu, koji kraljevae mjesto oca svoga i morade otii iz ovoga mjesta: "Nikad se vie nee vratiti, 12nego e umrijeti u mjestu kamo ga izagnae, a ovu zemlju nikad vie nee vidjeti." 13Jao onom koji kuu gradi nepravedno i gornje odaje die bez prava; koji blinjega tjera na tlaku i plau mu ne isplauje; 14koji kae: "Sagradit u sebi kuu prostranu i prozrane gornje odaje!" koji probija prozore, oblae ih cedrovinom crveno obojenom. 15Jesi li zato kralj to se cedrom razmee? Nije li ti i otac jeo i pio, ali je inio pravo i pravicu i zato mu bjee dobro. 16Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bjee dobro. Zar ne znai to mene poznavati? - rije je Jahvina. 17Ali tvoje oi i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijeva, da nasilje ini i krivdu. 18Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Joijinu, kralju judejskom: "Za njim nee naricati: 'Jao, brate moj! Jao, sestro moja!' Za njim nee naricati: 'Jao, gospodaru! Jao, velianstvo!' 19Pokopat e ga k'o magarca, izvui ga i baciti izvan vrata Jeruzalema." 20"Popni se na Libanon i vii, po Baanu nek' se ori glas, s Abarima bui, jer svi su tvoji prijatelji slomljeni! 21Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, al' ti mi ree: 'Neu sluati!' Tako se vlada od mladosti: ne slua glasa mojega. 22Sve e tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici e tvoji u izgnanstvo. Tada e se stidjet' i sramiti zbog sve pakosti svoje. 23Ti to prebiva na Libanonu, ti to se gnijezdi po cedrovima, kako li e stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje. 24ivota mi moga - rije je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio peatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta. 25Dat u te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima dre, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke Kaldejaca. 26I bacit u tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; tamo ete umrijeti. 27Ali u zemlju u koju eznu da se vrate nee se vratiti!" 28Ta zar je taj ovjek Konija sud prezren, razbijen? Il' posuda to nikom se ne svia? Zato bjehu protjerani on i potomstvo, prognani u zemlju koja im je posve neznana? 29Zemljo, zemljo, zemljo, posluaj rije Jahvinu. 30Ovako govori Jahve: "Upiite za ovoga ovjeka: 'Bez djece. ivot mu se nije posreio. Nitko od potomstva njegova nee sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom.'"