1Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred Domom Jahvinim, poto Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno s knezovima judejskim, kovaima i bravarima. 2U jednoj kotarici bijahu izvrsne smokve, kakve ve jesu rane smokve; a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako rave da se ne mogahu jesti. 3Od trinaeste godine Joije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do dana dananjeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je rije Jahvina i ja sam vam jednako govorio, ali me niste sluali. 4I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste sluali i niste prignuli ui svoje da ujete. 5I govorahu vam: "Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama i ocima vaim za sva vremena; 6i ne idite za tuim bogovima da im sluite i da im se klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam neu nita naao uiniti. 7Ali me niste posluali - rije je Jahvina - nego me razgnjeviste djelima ruku svojih, na svoju nesreu!" 8Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "Jer niste posluali mojih rijei, 9evo, ja u poslati i podignuti sve narode sa sjevera - rije je Jahvina - i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest u ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izruit u ih kletom unitenju i uinit u ih uasom i ruglom, vjenim razvalinama. 10I uguit u meu njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zarunika i zarunice i klopot rvnja i svjetlost svjetiljke. 11Sva e se zemlja pretvoriti u pusto i pustinju i svi e narodi sluiti kralju babilonskom sedamdeset godina. 12Ali kad se navri sedamdeset godina, kaznit u kralja babilonskog i narod onaj - rije je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit u ih u vjene razvaline. 13Dovest u na tu zemlju sve to sam protiv nje rekao - sve je to napisano u ovoj knjizi, to prorokova Jeremija za sve narode." 14"I oni e sluiti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit u im po njihovim inima i po djelima ruku njihovih." 15Ovako mi ree Jahve, Bog Izraelov: "Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima u te poslati. 16Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog maa to u ga meu njih poslati." 17I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me Jahve bijae poslao: 18Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina, pusto, ruglo i prokletstvo, kao to su i danas; 19faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i narodom njegovim 20i svu onu mjeavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, Akelon, Gazu, Ekron i ono to ostade od Adoda; 21Edom, Moab i sinove Amonove; 22sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora; 23Dedan, Temu, Buz i sve one ostrienih zalizaka, 24sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mjeavine naroda koji obitavaju u pustinji; 25sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije; 26sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj eak pit e poslije njih. 27I reci im: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte! Opijte se! Bljujte! Padnite da se vie ne dignete od maa koji u pustiti meu vas.' 28Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Morate piti! 29Jer, evo, ja sam poeo kanjavati grad koji se zove mojim imenom. A vi zar da proete bez kazne? Ne, neete ostati nekanjeni, jer u sam dozvati ma da udari na sve stanovnike zemlje' - rije je Jahve nad Vojskama. 30Ti im, dakle, prorokuj sve rijei ove i reci im: 'Jahve ree sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, rie iza glasa protiv panjaka svoga, podvikuje kao oni to groe gaze. Do svih stanovnika zemlje 31dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbonike e mau izruiti - rije je Jahvina. 32Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo, nesrea ve zahvaa narod za narodom; nevrijeme strano ve se prolama s krajeva zemlje.'" 33U onaj dan bit e pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do drugoga. Za njima nitko nee naricati, niti e ih tko pokupiti i sahraniti; ostat e kao gnoj po zemlji. 34Kukajte, pastiri, i viite, valjajte se po praini, vodii stada, jer vam se ispunie dani za klanje, popadat ete ko ovnovi izabrani. 35Vie nema utoita pastirima, niti spasa vodiima stada. 36uj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodii stada, jer Jahve pustoi panjak njihov, 37mirna su pasita poharana od jarosna gnjeva Jahvina. 38Lav ostavlja gutaru jer e zemlja njihova opustjeti od maa pustonikog, od jarosnog gnjeva Jahvina.