1U poetku kraljevanja Jojakima, sina Joijina, kralja Judina, doe mi rije Jahvina. 2Ovako govori Jahve: "Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu navijetaj sve rijei koje sam ti zapovjedio da im kae. I ne izostavi ni jedne jedine. 3Moda e posluati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa u se pokajati za zlo koje naumih uiniti zbog zlodjela njihovih. 4Reci im: 'Ovako govori Jahve: Ako me ne posluate da hodite po Zakonu to ga stavih pred vas, 5sluajui rijei slugu mojih proroka koje vam neumorno aljem, premda ih do sada niste sluali, 6postupit u s ovim Domom kao sa ilom i uinit u da ovaj grad bude prokletstvo za sve narode na zemlji.'" 7I sveenici i proroci i sav narod sluahu Jeremiju kako navijeta te rijei u Domu Jahvinu. 8A kad Jeremija izree sve ono to mu je Gospod zapovjedio da navijeta svemu narodu, zgrabie ga sveenici i proroci govorei: "Platit e glavom! 9Zato si u ime Jahvino prorokovao: 'Postupit u s ovim Domom kao sa ilom i ovaj e grad biti opustoen te nitko vie u njemu nee stanovati?'" I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu. 10uvi to, starjeine judejske dooe iz kraljevskog dvora u Dom Jahvin i sjedoe pred Nova vrata Doma Jahvina. 11Tada sveenici i proroci rekoe starjeinama i svemu narodu: "Ovaj je ovjek zasluio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao to ste uli na svoje ui." 12Tada Jeremija ree starjeinama i svemu narodu: "Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono to ste uli. 13Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i sluajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat e se za zlo kojim vam se zaprijetio. 14Ja sam, evo, u vaim rukama. Uinite sa mnom to vam se ini dobro i pravo. 15Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedunu navalit ete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k vama da u vae ui govorim sve ove rijei." 16Tada rekoe starjeine i sav narod sveenicima i prorocima: "Ovaj ovjek nipoto ne zasluuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga naega." 17Nato ustadoe i neki od najuglednijih u zemlji te rekoe svemu mnotvu naroda to se ondje okupilo: 18"Mihej Moreeanin prorokovae u dane Ezekije, kralja judejskog, i govorae svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion e biti polje preorano, Jeruzalem ruevina, a Goru Doma ovog uma e prekriti.' 19Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijae zaprijetio? A mi, zar da na due svoje navalimo tako velik zloin?" 20Bijae ondje jo neki koji prorokovae u ime Jahvino, Urija, sin emajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovae protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija. 21A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima uo te rijei, traio je da ga smakne. uvi to, Urija se prestrai i pobjee u Egipat. 22Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi; 23dovedoe oni Uriju iz Egipta i odvedoe ga kralju Jojakimu, koji ga maem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka. 24Ali Ahikam, sin afanov, zatiti Jeremiju te ga ne predae u ruke narodu da ga pogube.