1Rije koju Jahve upravi Jeremiji: 2Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Upii u knjigu sve ove rijei koje ti govorim. 3Jer evo dolaze dani - rije je Jahvina - i promijenit u udes naroda svoga Izraela i Judeje" - govori Jahve - "i vratit u ih u zemlju koju u batinu dadoh ocima njihovim." 4Evo rijei to ih Jahve ree o Izraelu i o Judeji: 5Ovako govori Jahve: "ujem krik uasa: strava je to, a ne mir. 6Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad mukarac rodio? A svi se mukarci za bedra hvataju kao porodilje! Zato su sva lica izobliena i problijedjela? 7Jao, jer velik je dan ovaj, slina mu ne bi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al' e se izbaviti iz nje. 8Onoga dana - rije je Jahve nad Vojskama - slomit u jaram na njihovu vratu i lance u njihove raskinuti. Vie nee sluiti tuinu, 9ve e sluiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga u im podii. 10Ne boj se, Jakove, slugo moja - rije je Jahvina - ne plai se, Izraele! Jer evo, spasit u te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov e se opet smiriti, spokojno e ivjeti i nitko ga nee plaiti - rije je Jahvina - 11jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt u narode meu koje te prognah, a tebe neu sasvim unititi; al' u te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' nekanjena." 12Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj. 13Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste. 14Zaboravie te svi ljubavnici, vie za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k'o to udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje. 15Zato kuka zbog rane svoje? Zar je neizljeiva tvoja bol? Zbog mnotva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti uinih. 16Al' i oni to te deru bit e proderani, u ropstvo e svi dumani tvoji; pljakai tvoji bit e opljakani, i koji te plijenie bit e oplijenjeni. 17[17b] Zvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'. [17a] Al' ja u te iscijeliti, rane ti zalijeiti" - rije je Jahvina. 18Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit u udes atora Jakovljevih, smilovat u se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit e opet grad sazidan, i dvori e stajati na starome mjestu. 19Iz njih e se uti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnoit u ih i vie im se nee smanjiti broj, ugled u im dati i vie ih nee prezirati. 20Sinovi njihovi bit e mi kao neko, zajednica njina preda mnom e vrsto stajati, a kaznit u sve njihove ugnjetae. 21Glavar njihov iz njih e niknuti, vladar njihov isred njih e izai. Pustit u ga k sebi da mi se priblii - jer tko da se usudi sam preda me!" - rije je Jahvina. 22"I vi ete biti moj narod, a ja va Bog. 23Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbonike. 24Jahvin se gnjev nee stiati dok on ne izvri i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ete to razumjeti.