1Rije koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove. 2U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjedae Jeruzalem, a prorok Jeremija bijae zatvoren u tamnikom dvoritu u dvoru judejskoga kralja. 3Sidkija, kralj judejski, bijae ga ondje zatvorio, prigovoriv mu: "Zato si prorokovao: 'Ovako govori Jahve: Gle, grad u ovaj predati u ruke kralju babilonskom da ga osvoji; 4a Sidkija, kralj judejski, nee umai sili kaldejskoj, nego e biti predan u ruke kralja babilonskoga - usta u usta s njim e govoriti, oi u oi njega vidjeti. 5Sidkiju e odvesti u Babilon i ondje e ostati dok ga ne pohodim - rije je Jahvina! I ako se budete borili protiv Kaldejaca, neete uspjeti!'" 6Tada ree Jeremija: "Doe mi rije Jahvina: 7'Uskoro e doi k tebi Hanamel, sin tvoga strica aluma, da ti kae: Kupi njivu moju u Anatotu; ti ima rodbinsko pravo da je kupi!' 8Kako je Jahve navijestio, k meni doe moj strievi Hanamel u tamniko dvorite i ree mi: 'De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti ima pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupi! Kupi je!' I tada spoznah da to bijae rije Jahvina. 9Kupih, dakle, tu njivu od strievia Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest ekela srebra. 10Napiem ugovor, udarim peat, pozovem svjedoke i izmjerim novac na tezulji. 11Zatim uzmem kupovni ugovor, zapeaen prema propisu i uredbama, 12predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazoni su bili: moj strievi Hanamel, svjedoci to su potpisali kupovni ugovor i svi Judejci koji su se nali u tamnikom dvoritu. 13Tada pred njima zapovjedim Baruhu: 14'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapeaeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu da se zadugo sauvaju. 15Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Jo e se u ovoj zemlji kupovati i kue, i njive, i vinogradi!'" 16Poto kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se Jahvi: 17"O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Nita tebi nije nemogue! 18Tisuama iskazuje milost, a krivnju otaca osveuje na djeci, potomcima njihovim. Boe veliki i moni, kome je ime Jahve nad Vojskama! 19Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oi tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplati svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih! 20Ti koji si inio znamenja i udesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu, i meu svim ljudima sve do danas, 21ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i udesima, rukom monom i miicom podignutom, strahotama velikim. 22Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obeao ocima njihovim, zemlju u kojoj tee med i mlijeko. 23I oni je zaposjedoe; ali nisu sluali glasa tvojega niti su hodili putem Zakona tvojega. Nita ne uinie od onog to im ti naredi; zato si dozvao na njih sve ove nevolje. 24Gle, nasipi se ve primakoe gradu, i bit e osvojen, i grad e pasti u ruke Kaldejcima koji na nj navaljuju maem, glau i kugom. ime si prijetio, evo dolazi. I sam vidi. 25A ti mi, Jahve Gospode moj, ree: 'Kupi novcem njivu i pozovi svjedoke', a grad je ve predan u ruke Kaldejcima!" 26Tada mi doe rije Jahvina: 27"Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni nita nije nemogue! 28Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke kralja babilonskoga, koji e ga zauzeti. 29Ui e u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem e ga unititi i spaliti ga zajedno s kuama kojima su na krovovima Baalu palili tamjan i lijevali ljevanice tuim bogovima, mene gnjevei. 30Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti ine samo zlo pred mojim oima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima ruku svojih - rije je Jahvina. 31Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdbu otkako je sagraen pa do dana dananjega te ga moram ukloniti ispred lica svojega 32zbog svega bezakonja to ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini poinie, gnjevei me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i sveenici i proroci, Judejci i Jeruzalemci. 33Okretahu mi lea, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih pouim, ali me ne sluae niti nauk moj primie. 34Postavie grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu. 35Baalu podigoe uzviice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i keri svoje Moleku kroz oganj provodie - to im ja nikad ne zapovjedih; ni na um mi ne pade da bi inili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav grijeh." 36Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da e od maa, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom: 37"Evo, ja u ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u gnjevu i jarosti svojoj - i vratit u ih na ovo mjesto da ovdje spokojno ive. 38I oni e biti narod moj, a ja, ja u biti Bog njihov. 39I dat u im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreu svoju i djece svoje. 40I sklopit u s njima Savez vjean, nikad se vie neu odvratiti od njih i uvijek u im initi dobro; usadit u im u srce svoj strah, da se nikad vie ne odmetnu od mene. 41I radovat u se inei im dobro; i vrsto u ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom duom svojom." 42Jer ovako govori Jahve: "Kao to sam na ovaj narod doveo svu ovu stranu nesreu, tako u na njih dovesti svu sreu koju im obrekoh. 43Da, opet e se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: 'Ova je pustinja, bez ovjeka i ivineta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!' 44Njive e se za novac kupovati, pisat e se i peatiti kupovni ugovori, pozivat e se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, efele, Negeba, jer u promijeniti udes njihov" - rije je Jahvina.