1Dok je Jeremija bio jo zatvoren u tamnikom dvoritu, i drugi mu put doe rije Jahvina: 2"Ovako govori Jahve, koji stvori zemlju, oblikova je i uvrsti - ime mu je Jahve! 3Zazovi me, i odazvat u ti se i objavit u ti velike i nedokuive tajne o kojima nita ne zna. 4Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o kuama ovoga grada i o dvorima kraljeva judejskih, poruenim zbog nasipa i maa, 5i o onima to zameu borbu s Kaldejcima da napune svoje kue tjelesima ljudi koje pobih u srdbi i jarosti svojoj, i odvratih lice svoje od ovoga grada zbog njihove opakosti. 6Evo, ja u zalijeiti njihovu ranu, ja u ih iscijeliti i ozdraviti i pruiti im obilje istinskoga mira. 7Promijenit u udes zemlje Judine i Jeruzalema i podii u ih da budu kao neko. 8Oistit u ih od svakoga grijeha kojim sagrijeie protiv mene i oprostit u im sve krivice koje mi skrivie odmetnuv se od mene. 9I Jeruzalem e mi biti na radost, na hvalu i ast pred svim narodima svijeta: kad uju za sve dobro kojim u ih nadijeliti, divit e se i uditi svoj onoj srei i miru to u im ja dati." 10Ovako govori Jahve: "Na ovome mjestu o kojemu vi velite: 'To je pustinja bez ovjeka i bez ivineta' - u gradovima judejskim i po opustoenim ulicama jeruzalemskim opet e se oriti 11poklici radosti, poklici zarunika i zarunice, poklici onih koji e u Domu Jahvinu prinositi rtve zahvalnice pjevajui: 'Hvalite Jahvu nad Vojskama, jer je dobar Jahve - vjena je ljubav njegova!' Jer ja u obnoviti zemlju da bude kao neko" - rije je Jahvina. 12Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Na ovome mjestu koje je sada pusto, bez ovjeka i bez ivineta, i u svim gradovima opet e biti panjaci za pastire to odmaraju stada svoja. 13U gradovima Gorja, i u gradovima efele, i u gradovima Negeba, u kraju Benjaminovu, u okolici Jeruzalema i u gradovima Judinim opet e prolaziti ovce ispod ruke pastira koji e ih brojiti" - rije je Jahvina. 14"Evo, dolaze dani - rije je Jahvina - kad u ispuniti dobro obeanje to ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: 15U one dane i u vrijeme ono podii u Davidu izdanak pravedni; on e zemljom vladati po pravu i pravici. 16U one dane Judeja e biti spaena, Jeruzalem e ivjeti spokojno. A grad e se zvati: 'Jahve, Pravda naa.' 17Jer ovako govori Jahve: "Nikada Davidu nee nestati potomka koji e sjediti na prijestolju doma Izraelova. 18I nikada nee levitima i sveenicima nestati potomaka koji e sluiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane." 19I doe rije Jahvina Jeremiji: 20Ovako govori Jahve: "Ako moete razvri savez moj s danom i savez moj s noi, tako da ni dana ni noi vie ne bude u pravo vrijeme, 21moi e se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te vie nee imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i sveenicima koji mi slue. 22Kao to se vojska nebeska ne moe izbrojiti ni izmjeriti pijesak morski, tako u umnoiti potomstvo sluge svojega Davida i levite i sveenike koji mi slue." 23I doe rije Jahvina Jeremiji: 24"Nisi li opazio to ovi ljudi govore: 'Jahve je odbacio obadva plemena koja je bio sebi izabrao?' I s prezirom poriu narod moj kao da mi vie nije narod." 25Ovako govori Jahve: "Da ne sklopih saveza svojega s danom i noi i da ne postavih zakone nebu i zemlji, 26mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da vie ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se smilujem."