1efatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pahurov, i Jukal, sin elemjin, i Pahur, sin Malkijin, ue tada za rijei to ih Jeremija kaza svemu narodu: 2"Ovako govori Jahve: 'Tko ostane u ovome gradu, poginut e od maa, gladi i kuge. A tko izae pred Kaldejce, spasit e ivot - ivot e mu ostati kao plijen, ostat e iv.' 3Jer ovako govori Jahve: 'Ovaj e grad odista pasti u ruke vojsci kralja babilonskoga i ona e ga zauzeti!'" 4Tada dostojanstvenici rekoe kralju: "Ovoga ovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su jo ostali u gradu i sav narod kad takve rijei pred njima govori. Pa taj ovjek ne trai dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast." 5A kralj Sidkija odgovori: "Eto, on je u vaim rukama, jer kralj ionako vie nema nikakve vlasti nad vama." 6Tada pograbie Jeremiju i bacie ga u atrnju kraljevia Malkije, to je bila u tamnikom dvoritu, i oni ga spustie na uetima. Ali u atrnji ne bijae vode, ve samo glib, tako da Jeremija propade u glib. 7Ali Kuit Ebed-Melek, dvorjanin koji bijae u kraljevskom dvoru, dou da su Jeremiju bacili u atrnju dok je kralj upravo sjedio kod Benjaminovih vrata. 8Tada Ebed-Melek izae iz kraljevskog dvora te ovako ree kralju: 9"Gospodaru, kralju moj, zlo ine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u atrnju, gdje e od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu." 10Nato kralj zapovjedi Kuitu Ebed-Meleku: "Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz atrnje dok nije umro." 11I Ebed-Melek povede ljude, ue u kraljevski dvor, pod riznicu: uze ondje neto iznoenih i poderanih dronjaka te ih na uetu spusti Jeremiji u atrnju. 12Kuit Ebed-Melek ree Jeremiji: "Podmetni iznoene i poderane dronjke pod pazuha i pod uad." Jeremija uini tako. 13Tada na uetima izvukoe Jeremiju iz atrnje. Otada Jeremija ostade u tamnikom dvoritu. 14Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da doe k njemu na trei ulaz to vodi u Dom Jahvin. Kralj ree Jeremiji: "Htio bih te neto upitati, nemoj mi ni rijei zatajiti!" 15Jeremija odgovori Sidkiji: "Ako ti kaem, nee li me pogubiti? Ako te pak posvjetujem, nee me posluati!" 16Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim rijeima: "ivoga mi Jahve, koji nam daje ovaj ivot, neu te pogubiti i neu te predati onima to ti rade o glavi." 17Jeremija, dakle, ree Sidkiji: "Ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako izae pred vojskovoe kralja babilonskoga, spasit e glavu i ovaj grad nee biti uniten poarom; ivjet ete ti i tvoj dom. 18Ako pak ne izae pred vojskovoe kralja babilonskoga, ovaj e grad pasti u ruke Kaldejaca i oni e ga spaliti, a ti se nee spasiti iz ruku njihovih.'" 19A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: "Bojim se Judejaca koji su prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju." 20Jeremija odvrati: "Oni to nee uiniti. Posluaj glas Jahvin prema kojem sam ti govorio, bit e ti dobro i spasit e ivot svoj. 21Ali ako ne htjedne iz grada, evo rijei koju mi Jahve objavi: 22'Gle, sve ene koje su jo ostale u dvoru kralja judejskoga bit e odvedene k vojskovoama kralja babilonskoga i govorit e: Zaveli te, svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni te naputaju!' 23Da, sve e ene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam nee umai rukama njihovim: dospjet e u ruke kralju babilonskom, a grad e ovaj biti spaljen." 24Sidkija ree Jeremiji: "Nitko iv ne smije o tome to saznati, inae e umrijeti. 25Ako, dakle, dostojanstvenici doznaju da sam s tobom razgovarao te dou k tebi i kau: 'Ta oituj nam to kralj kaza tebi, a ti njemu; ne krij nita pred nama, inae emo te ubiti', 26odgovori im: 'Molio sam kralja da me vie ne vrati u kuu Jonatanovu, da ondje ne umrem!'" 27I doista, dooe dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali im on odgovori upravo onako kako mu kralj bijae naredio. Tada ga se okanie, jer se nita nije proulo o onom razgovoru. 28Jeremiju, dakle, ostavie u tamnikom dvoritu sve do dana kad neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauzee, on bijae ondje.