1"Ako se, Izraele, eli vratiti - rije je Jahvina - k meni se vrati; ukloni li grozote svoje, vie ne mora bjeati od mene. 2Ako se zakune: 'ivoga mi Jahve!' istinito, pravo i pravedno, narodi e se blagoslivljati u tebi i tobom se diiti." 3Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: "Prokrite sebi prljue, ne sijte po trnjacima. 4Obreite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer e bijes moj buknuti kao vatra i gorjet e, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opaina to ih poiniste. 5Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog irom zemlje, viite punim glasom i recite: 'Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvrene!' 6Diite znak prema Sionu! Bjeite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesreu sa Sjevera, veliku propast. 7Lav se podie iz estara svoga, zatornik naroda izae iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoi: gradove e tvoje razoriti, nestat e im itelja. 8Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, nariite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoila. 9U dan onaj - rije je Jahvina - klonut e srce kralju i knezovima. Sveenici e se zapanjiti, proroci umuknuti. 10I rei e: 'Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas teko prevari kad ree: 'Uivat ete mir' a sad nam je ma pod grlom.' 11U to e se vrijeme rei narodu ovom i Jeruzalemu: Vru vjetar s pustinjskih sipina pue prema keri naroda moga; ali ne da hladi i da proisti! 12Doi e mi vjetar pun prijetnje, i ja u im tada izrei sud! 13Gle: die se k'o oblaine, kola mu slina vihoru, konji bri od orlova. Jao nama! Propadosmo! 14Operi opainu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle e se u grudima tvojim misli zloinake gnijezditi? 15Jer glas navijeta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreu. 16Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih; 17poput uvara poljskih okruuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene" - rije je Jahvina. 18Put tvoj i djela tvoja to ti uinie. To je tvoja nesrea! Kako je gorka, kako li pogaa u srce! 19Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dre mi dua! Ne mogu utjeti, jer ujem glas roga, poklike bojne. 20Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su atori iznenada opustoeni, u tren oka sva sklonita moja unitena. 21Dokle u gledati bojne znakove, sluati pozive roga? 22Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, nita ne shvaaju, mudri su tek za zlodjela, al' initi dobro ne umiju. 23Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iezla. 24Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. 25Gledam: evo ovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. 26Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve estinom gnjeva svoga. 27Da, ovako govori Jahve: "Sva e zemlja biti poharana, ja u joj zadati posljednji udarac. 28Na to e se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer rekoh, i neu se raskajati, odluih i neu odustati. 29Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade: bjee u ipraje, penju se na hridi: svi su gradovi naputeni: nigdje vie ive due. 30A ti, opustoena, to e uiniti? Da se i grimizom zaodjene, nakitom zlatnim ukrasi i oi liilom izrani, uzalud se uljepava! Ljubavnici tvoji tebe preziru: trae glavu tvoju. 31Da, jauk kao u bolesnice ujem, vrisak kao u one to prvi put raa; uj, to ki sionska jeca i prua ruke: 'Jao meni! Dua mi zamire pod udarcima ubojica!'