1Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Hoajin, i sav narod, malo i veliko, pristupie 2i rekoe proroku Jeremiji: "Pomno pouj molbu nau! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidi, ostade jo samo malo od velikoga broja koliko nas je neko bilo. 3Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i to valja da inimo." 4Prorok im Jeremija odgovori: "Pristajem. Pomolit u se, kao to rekoste, Jahvi, Bogu vaemu, i javit u vam sve to on odgovori, ni rijei vam neu zatajiti." 5Oni pak rekoe Jeremiji: "Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po rijeima koje e nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti. 6Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga naega, komu te aljemo, mi emo ga sluati da nam dobro bude to posluasmo glas Jahve, Boga svojega." 7Poslije deset dana doe rije Jahvina Jeremiji. 8Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko, 9te im ree: "Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vau: 10'Ako budete mirno ivjeli u zemlji ovoj, podii u vas i neu vas vie razoriti; posadit u vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo koje sam vam nanio. 11Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se - rije je Jahvina - jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku njegovih. 12I ja u vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u zemlji svojoj ivite.' 13Ako pak kaete: 'Neemo ostati u ovoj zemlji', ne pokoravajui se glasu Jahve, Boga svoga, 14ako kaete: 'Ne, u Egipat idemo, rata vie da ne vidimo, glasa bojnog roga vie da ne ujemo, da ne moramo biti vie gladni kruha; da, onamo idemo', 15onda ujte rije Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako ste odluili krenuti u Egipat da ondje ivite, 16ma kojega se plaite u zemlji e vas egipatskoj dostii; glad od koje strahujete, u Egiptu e vam biti za petama: i ondje ete umrijeti! 17I svi oni koji odlue da odu u Egipat i da se ondje nasele, poginut e od maa, gladi i kuge: nitko iv nee umai nesrei koju u na njih svaliti.' 18Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Kao to se srdba moja i bijes moj oborie na Jeruzalemce, tako e se gnjev moj izliti i na vas ako poete u Egipat: postat ete prokletstvo, uas, kletva i poruga, a ovoga mjesta nikad vie neete ugledati.' 19Vama, koji ste Ostatak Judeje, Jahve poruuje da ne idete u Egipat. Dobro znajte da sam danas bio svjedok protiv vas. 20Jer sami sebe obmanjujete. Ta vi ste me poslali k Jahvi, Bogu svome rekavi: 'Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom naim, i saopi nam sve to ti on objavi, i mi emo to uiniti.' 21A danas sam vam objavio, ali vi ne sluate vie glasa Jahve, Boga svojega, koji me k vama posla. 22Znajte, dakle, dobro: od maa, gladi i kuge poginut ete na mjestu kamo hoete da odete da se ondje naselite."