1Kad je Jeremija svemu narodu kazao sve rijei Jahve, Boga njihova, sve one rijei radi kojih ga je Jahve, Bog njihov, k njima poslao, 2Azarja, sin Hoajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi oni drski ljudi odgovorie Jeremiji: "Lai nam govori. Nije te poslao Jahve da nam govori: 'Ne idite u Egipat da se ondje nastanite', 3nego Baruh, sin Nerijin, podgovori te da nas preda u ruke Kaldejcima koji e nas pogubiti ili odvesti u suanjstvo babilonsko!" 4I Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici i sav narod ne posluae glasa Jahvina da ostanu u zemlji judejskoj. 5Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedoe sav ostatak Judin, one to se vratie iz zemalja kamo bijahu izagnani, da se nastane u zemlji judejskoj: 6mueve, ene i djecu i sve kraljevske keri i sve ljude koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne strae, ostavio kod Gedalije, sina afanova sina Ahikama, pa i proroka Jeremiju, i Baruha, sina Nerijina, 7te se oni iselie u Egipat, jer ne sluahu glasa Jahvina. I tako dooe u Tafnis. 8U Tafnisu doe rije Jahvina Jeremiji: 9"Uzmi u ruke velikoga kamenja i ugradi ga, pred svim Judejcima, meljtom u plonik to je pred ulazom u faraonov dvor. 10I reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Evo aljem po slugu svojega Nabukodonozora, kralja babilonskoga. On e postaviti prijestolje na ovo kamenje to sam ga ugradio i nad njim e razapeti svoju nebnicu. 11Da, doi e i udarit e na zemlju egipatsku: Tko je za smrt, u smrt! Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo! Tko za ma, pod ma! 12On e vatrom saei hramove bogova egipatskih, spalit e i izagnati bogove, oistit e zemlju egipatsku kao to pastir svoj plat otrijebi od buha. I onda e, nesmetan, odavde otii. 13Porazbijat e spomenike hrama Sunca koji je u Heliopolu, a hramove bogova egipatskih ognjem e spaliti.'"