1Rije koja se javi Jeremiji za sve Judejce to ivljahu u zemlji egipatskoj, to ivljahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu. 2Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruevina, a u njima nitko vie ne ivi, 3zbog nedjela njihovih to ih uinie da bi mene vrijeali, polazei drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vai, da im kade i da im slue. 4A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kau: 'Ne inite tih gnusoba koje su mi ogavne!' 5Ali me oni nisu sluali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloe svoje i prestanu kaditi tuim bogovima. 6Zato se izli gnjev moj i srdba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvorie u pusto i razvaline, kao to su danas. 7Zato sami svaljujete na se tako golemu nesreu" - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muko i ensko, djecu i dojenad, te vam ni ostatka ostati nee, 8jer me vrijeate djelima ruku svojih, kadei tuim bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste doli prebivati, a bit ete iskorijenjeni i postat ete kletva i ruglo meu svim narodima na zemlji? 9Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i ena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja ena svojih, poinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim? 10Do dana dananjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu ivjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vaim." 11Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okreem svoje lice vama, na nesreu vau, da zatrem svu zemlju judejsku. 12Odnijet u ostatak Judeje koji je odluio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi e izginuti u zemlji egipatskoj, past e od maa, od gladi e pogibati, poginut e svi, malo i veliko, pomrijet e od maa i gladi, i bit e prokletstvo, uas, kletva i poruga. 13Kaznit u sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao to sam kaznio Jeruzalem: maem, glau i kugom. 14A od ostatka Judeje koji je doao da se stani u Egiptu, nitko nee utei ni preivjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im due eznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko nee vratiti, osim izbjeglica." 15I tada svi mukarci koji su znali da im ene kade tuim bogovima, i sve nazone ene, u velikom mnotvu, i sav narod to ivljae u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovorie Jeremiji: 16"Rijei koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne sluamo; 17naprotiv, i dalje emo se drati zadane rijei: kadit emo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao to smo i mi i oci nai, nai kraljevi i knezovi inili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesrea. 18Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od maa i gladi pogibali." 19A ene rekoe: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih mueva peemo kolae u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?" 20Tada Jeremija svemu narodu, mukarcima i enama, i svim ljudima koji su mu tako govorili ree: 21"Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan to ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vai, vai kraljevi, knezovi i puk zemaljski? 22Jahve vie nije mogao podnositi zlodjela vaih i gnusoba koje poiniste, i zato se zemlja vaa pretvorila u pusto i ruevine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao to je i danas. 23Zbog toga to ste, prinosei tamjan, zgrijeili Jahvi, to Jahvina glasa ne sluaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedoanstava ne draste, snae vas ova nevolja, kakva je danas." 24Zatim ree Jeremija svemu narodu, osobito enama: "ujte rije Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj: 25Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi ene, ono to vaa usta obeaju, to vae ruke moraju i izvriti. Rekoste: 'Mi emo se tvrdo drati zavjeta to ih uinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.' Drite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice! 26Ali ujte zato rije Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska nee vie izustiti mojega imena; nitko nee rei: 'ivoga mi Jahve!' 27Evo, bdim nad njima, na nesreu, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski to su u zemlji egipatskoj poginut e od maa i gladi do potpunog istrebljenja. 28I bit e malo onih koji e izbjei mau i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda e sav ostatak judejski, svi koji dooe u zemlju egipatsku da ondje ive, spoznati ija rije vrijedi, moja ili njihova. 29A ovo neka vam bude znamenje - rije je Jahvina - da u vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da e se vama na nesreu ispuniti prijetnje moje protiv vas.' 30Ovako govori Jahve: 'Gle, predat u faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, ba kao to sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'"