1Rije koju Jahve uputi proroku Jeremiji protiv naroda. 2Jo o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, kralja egipatskoga, to bijae kod rijeke Eufrata, u Karkemiu, i kralj Nabukodonozor ga potue, etvrte godine Jojakima, sina Joijina, kralja judejskoga. 3Pripremite titove i oklope! Naprijed, u boj! 4Upregnite konje! Na kola, vozai! Postavite se pod kacigama! Naperite koplja! Navucite oklope! 5to vidim? Zaprepateni, uzmiu? Junaci njihovi, poraeni, u bijeg udarie glavom bez obzira! Uas odasvud - rije je Jahvina. 6Ni najbri ne umae, ni najhrabriji ne utee! Na sjeveru, na obali Eufrata, posru i padaju. 7Tko se to die poput Nila, ije vode ume, k'o brzaci nabujae? 8To Egipat se die poput Nila, k'o brzaci vode mu nabujae. I govori: dii u se, poplaviti zemlju, opustoiti gradove i puanstvo! 9Konji, naprijed! Poletite, kola bojna! Navalite, ratnici! Kuiti, Putijci, titom zatieni, i Ludijci, to lukom strijeljate! 10Ovo je dan Jahve nad Vojskama - dan osvete da se dumanima svojim osveti: ma e se naderati, nasititi, glad utoliti krvlju njihovom! Jer Gospod, Jahve nad Vojskama, ima rtveno klanje u sjevernoj zemlji uz obalu Eufrata. 11Popni se na Gilead, balzama potrai, djevice, keri egipatska! Uzalud lijekovi mnogi: nema tebi ozdravljenja! 12Narodi ue za tvoju sramotu, vapaji tvoji napunie zemlju. Jer se junak o junaka spotie i obojica padaju. 13Rije koju Jahve uputi proroku Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, doe da udari na zemlju egipatsku. 14Navijestite Egiptu, objavite u Migdolu, obznanite u Memfisu: "Svrstaj se! Spremi se! Jer ma ve dere sve oko tebe! 15to? Zar Apis pobjee? Tvoj se Bik ne odrva?" Da, Jahve ga obori! 16On uini te mnogi posrnue, popadae jedan na drugoga. I gle, govore: "Na noge! Vratimo se svom narodu, rodnoj grudi svojoj, pred maem koljakim!" 17Faraonu, kralju egipatskom, ime nadjenite: "Graja to pravi as promai." 18"Tako, ivota mi moga" - govori Kralj, komu je ime Jahve nad Vojskama - "ono e doi kao Tabor posred gora, kao Karmel iznad mora. 19Spremi izgnaniki zaveljaj, udomljena keri egipatska, jer Memfis e biti u pusto pretvoren, poharan i nenastanjen. 20Egipat bijae lijepa junica, ali ide, ide na nju obad sa Sjevera. 21A i plaenici egipatski to k'o gojna telad usred nje ivljahu, i oni se okrenue, u bijeg udarie, ne mogu se odhrvati jer ih stie Dan propasti, doe vrijeme da se kazne. 22Sluaj! K'o da zmija sike, sa svom silom dolaze, sjekirama na nju navaljuju, ba k'o drvosjee. 23Posjei e umu - rije je Jahvina - iako je neprohodna. Vie ih je nego skakavaca, broja njima nema. 24Osramoena je zemlja egipatska, predana je narodu Sjevera." 25Govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Evo, kaznit u Amona Tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve, faraona i sve koji se u nj uzdaju. 26Predat u ih u ruke onima to im rade o glavi, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i u ruke slugu njegovih. A poslije e Egipat biti opet naseljen, kao u stara vremena" - rije je Jahvina. 27"Ne boj se, Jakove, slugo moja, ne plai se, Izraele! Jer, evo, spasit u te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov e se opet smiriti, spokojno e ivjet' i nitko ga nee plaiti. 28Ne boj se, Jakove, slugo moja - rije je Jahvina - jer ja sam s tobom. Zatrt u narode meu koje te prognah, a tebe neu sasvim unititi: ali u te kaznit' po pravici, ne smijem te pustit' nekanjena."