1O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu Nebu jer je opustoeno, postien je Kirjatajim i osvojen, tvra posramljena, razorena, 2nema vie dike moapske. U Hebonu mu propast skovae: 'Hajde da ga istrijebimo iz naroda!' A ti, Madmene, bit e razoren, ma ve ide za tobom! 3Sluaj! Jauci se uju iz Horonajima: 'Pohara, propast strana!' 4'Moab je smlavljen!' uje se vritanje malia njegovih. 5Da, uz brdo Luhit uspinju se plaui. Da, niz obronke Horonajima razlijee se jauk nad propau. 6'Bjeite, spasavajte ivot, ugledajte se u pustinjsku magarad!' 7Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit e i ti osvojen. Kemo odlazi u izgnanstvo sa sveenicima i knezovima svojim. 8Pustonik e doi u svaki grad, nijedan mu nee izmai: Dolina e biti poharana, Visoravan opustoena," govori Jahve! 9Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja sruen; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava. 10Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju ma svoj ne omasti! 11Od mladosti svoje mir uivae Moab, leae na drodini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz bave u bavu, nikad u izgnanstvo iao nije: zato mu okus ostade svje, miris nepromijenjen. 12"Ali, evo, dolaze dani" - govori Jahve - "i ja u mu poslati tlaitelje koji e ga pretakati, isprazniti njegove bave i sudove njegove porazbijati. 13I tada e se Moab postidjeti zbog Kemoa, kao to se dom Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao." 14Kako moete rei: "Mi smo junaci, hrabri ratnici." 15Pustonik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, rije je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime. 16Blii se propast Moabova, nesrea njegova hiti. 17alite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo. Recite: "Kako li se slomi vrsta palica, ezlo velianstveno!" 18Sii sa slave svoje, sjedni u blato, itelju, keri dibonska! Jer pustonik Moaba navali na te, porui sve utvrde tvoje. 19Stani na cestu i promatraj, o itelju Aroera! Pitaj bjegunce i preivjele, pitaj ih: "to se to dogodi?" 20"Moab se stidi jer je slomljen. Plaite, jecajte! Objavite na Arnonu da je Moab poharan." 21Sud stie nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot, 22nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim, 23Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon, 24Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize. 25"Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena." 26"Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh. 27Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga moda zatekli u krai te mae glavom kad god o njemu govori?" 28"Ostavite gradove, ivite u peinama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi to se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!" 29uli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova! 30"Poznajem ja obijest njegovu - rije je Jahvina - la njegovih rijei, la djela njegovih! 31Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati zbog ljudi Kir Heresa. 32Vie nego nad Jazerom, plakat u nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pruahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i etve pade sada pustonik. 33Ieznu radost i veselje iz vonjaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci vie groa ne maste, veseli zvuci vie nisu veseli." 34Urlanje Hebona i Elalea uje se sve do Jahasa. Viu od Soara do Horonajima i Eglat eliije, jer se i vode nimrimske pretvorie u pustaru. 35"U Moabu u uiniti - rije je Jahvina - da se ne uzlazi na uzviice i kadi bogovima njegovim. 36Stoga mi srce poput frule dre za Moabom, srce moje poput frule dre za ljudima Kir Heresa: jer propade steevina koju stekoe! 37Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet. 38Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao krag koji se nikomu ne mili" - rije je Jahvina. 39Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i strailo svim susjedima. 40Jer ovako govori Jahve: "Gle, poput orla lebdi, nad Moabom iri krila. 41Gradovi su zauzeti, osvojene tvrave. Srce moapskih junaka bit e toga dana kao srce ene u trudovima. 42Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu. 43Strava, jama i zamka tebi, itelju Moaba! - rije je Jahvina. 44Tko stravi umakne, u jamu e pasti; tko se iz jame izvue, u zemlju e pasti. Da, to u svaliti na Moab u danima kazne njegove" - rije je Jahvina. 45"U sjeni se hebonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra izlazi iz Hebona, plamen lie iz dvora sihonskog i prodire sljepoonice Moabu i tjeme sinova nemirnikih. 46Jao tebi, Moabe! Umiljen si, narode Kemoev! Jer sinove tvoje u izgnanstvo odvedoe, keri tvoje u progonstvo. 47Ali u promijeniti udes Moabov u budunosti" - rije je Jahvina. Dovde suenje Moabu.