1Rije koju Jahve ree protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske: 2"Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon! Bel je postien: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi, razmrskani njegovi likovi. 3Jer sa sjevera na nj se die narod koji e mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko vie nee u njoj ivjeti, i ljudi i stoka pobjei e i otii. 4U one dane i u vrijeme ono - rije je Jahvina - vratit e se sinovi Izraelovi, ii e plau' i traei Jahvu, Boga svojega. 5Pitat e za put na Sion, onamo e pogled upravljati: 'Hodite, prionimo uz Jahvu Savezom vjenim, nezaboravnim!' 6K'o izgubljene ovce bijae narod moj, pastiri ih zavedoe te zalutae po brdima: moradoe s brda na breuljke, zaboravie gdje su im torovi. 7Tko ih nae, prodire ih, neprijatelji njini zborahu: 'Nismo mi krivi, jer zgrijeie Jahvi, panjaku pravde, Jahvi, nadi otaca svojih!' 8Bjeite iz Babilona! Izaite iz zemlje kaldejske! Budite poput ovnova pred stadom. 9Jer evo u dii i dovesti na Babilon mnotvo velikih naroda; u zemlji sjevernoj svrstat e se protiv njega - odanle e biti osvojen. Strijele su im k'o u sretna junaka, prazne se ne vraaju. 10Kaldeja e biti oplijenjena, do mile volje nju e pljakati" - rije je Jahvina. 11"Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljakai moje batine! Poskakujte k'o june na pai! Rite kao drebad! 12Mati vaa teko se osramoti, postidi se roditeljka vaa. Evo, posljednja je meu narodima: pustinja, zemlja prljua. 13Zbog gnjeva Jahvina bit e bez ivlja, sva e opustjeti. Tko god proe mimo Babilon, zgrozit e se i zvidat e nad njegovim ranama. 14Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte na nj, ne alite strelica - Jahvi je zgrijeio. 15Sa svih strana nek' zaore poklici bojni. On se predaje! Stupovi mu padaju, bedemi se rue: to Jahvina je osveta! Osvetite se Babilonu, vratite mu milo za drago! 16Istrijebite Babilonu i sijaa i eteoca to srpom zamahuje u dane etvene! Pred maem silnikim nek' svak' se vrati svome narodu, neka bjei zemlji svojoj." 17Izrael bijae stado razagnano, lavovi ga rasprie. Prvi ga kralj asirski prodrije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti polomi. 18Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit u kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao to kaznih kralja asirskoga. 19I vratit u Izraela panjaku njegovu da pase po Karmelu, Baanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede. 20U one dane, u vrijeme ono - rije je Jahvina - trait e grijeh Izraelov, ali ga vie nee biti; trait e opaine judejske, ali ih nee nai. Jer oprostih svima koje sauvah."

21"Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri ih do temelja, uniti iza njih sve - rije je Jahvina - izvri sve kako ti zapovjedih!" 22Ratna se vika uje u zemlji, poraz straan. 23O, kako li je skren, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta strailo narodima! 24Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zateen si i uhvaen, jer se s Jahvom zarati! 25Jahve otvori svoju orunicu, izvue oruje gnjeva svojega, jer ima posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj. 26Udarite na nju sa svih strana, otvorite itnice njene, slaite je kao snoplje, zatrite Babilon kletim unitenjem, da od njega ne ostane nita. 27Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siu! Jao njima, doao je njihov dan, vrijeme kazne njihove! 28ujder glasa onih to pobjegoe, to utekoe iz zemlje babilonske da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga naega, osvetu Hrama njegova! 29Sazovite na Babilon strijelce, sve to zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne utee! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova. 30Zato e mu svi mladii popadati po trgovima i svi e mu ratnici u onaj dan izginuti - rije je Jahvina. 31"Evo me na te, Oholice!" - rije je Gospoda Jahve nad Vojskama - "doao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te. 32Oholica e posrnuti, pasti, i nitko ga nee podii. Oganj u podmetnuti gradovima njegovim i prodrijet e sve uokolo." 33Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Potlaeni su sinovi Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni to ih zarobie, dre ih vrsto i nee da ih puste. 34Ali, moan je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On e obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti puanstvo Babilona." 35Ma na Kaldejce - rije je Jahvina - na puanstvo Babilona, na knezove i mudrace njegove! 36Ma na brbljavce njegove, neka polude! Ma na njegove ratnike, neka se prestrave! 37Ma na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek postanu kao ene! Ma na njihove riznice; nek ih opljakaju! 38Ma na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludie ih kipovi, straila njihova. 39Zato e se ondje nastaniti risovi s agljima, i nojevi e ondje obitavat. Dovijeka e ostat' mjesto bez ivlja, nitko ondje nee ivjeti od koljena do koljena. 40Razorit e ga kao to Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede njihove - rije je Jahvina. ovjek ondje nee stanovati, sin ovjeji nee u njem' boraviti. 41Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i diu se s krajeva zemlje. 42U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im bui poput mora, jau na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, keri babilonska. 43Kralj babilonski u vijest o njima: i ruke mu klonue, muka ga spopade, bolovi ga obuzee kao porodilju. 44"Gle, kao lav on izlazi iz gutare jordanske na panjake vjeno zelene. Al' ja u ga uas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer, tko je meni ravan? I tko e mene na raun pozvati? I koji e mi pastir odoljeti?" 45Zato, ujte to je Jahve naumio da uini Babilonu, ujte to je nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on e odvui; i sam njihov panjak zgrozit e se nad njima. 46Na glas da je pao Babilon zemlja e se potresti: razlijegat e se vapaj meu narodima.