1Proite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, traite po njegovim trgovima, pa ako naete ijednoga ovjeka koji ini pravo i trai istinu, oprostit u ovom gradu" - rije je Jahvina. 2Pa kad i govore: "ivoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju. 3Jahve, nisu li oi tvoje upravljene k istini? Bije ih, ali njih ne boli; zatire ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. elo im je tvre od litice, odbijaju da se obrate. 4Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega. 5Poi u, dakle, velikima i njima u govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi slono razbie jaram i sve veze pokidae. 6I zato ih umski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god izie iz njih bit e rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi. 7"Zato da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustie, zaklinju se lanim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub uinie, u bludniinu kuu nagrnue. 8Oni su k'o ugojeni, sileni konji: ru za enom blinjega svoga. 9Pa da to ne kaznim - rije je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? 10Popnite se na zidove! Razarajte! Unitite, ali ne posvema! Iupajte sve okote jer nisu Jahvini. 11Da, podlo me izdadoe dom Izraelov i dom Judin" - rije je Jahvina. 12Zanijekae Jahvu, rekoe: "Nema ga! Zlo nas nee snai, neemo iskusiti ni gladi ni maa! 13[13a] A proroci su poput vjetra, govornika nema meu njima!" 14Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: "Zato to su tako govorili, [13b] evo to e im se zbiti: U oganj u pretvoriti svoje rijei u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj prodre. 15Evo, dovest u na vas narod izdaleka, dome Izraelov - rije je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik nee znati, ni razumjeti to govori. 16Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci. 17On e prodrijet' tvoju etvu, tvoj kruh, sinove i keri tvoje, ovce i goveda tvoja, groe i smokve tvoje, razorit e ti gradove tvrde u koje se sada uzda." 18"Ali ni tada - rije je Jahvina - neu te posve unititi. 19A kad budu pitali: 'Zato nam Jahve, Bog na, uini sve ovo?' ti e im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste sluili tuim bogovima u svojoj zemlji, sluit ete tuincu u zemlji koja nije vaa!'" 20"Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji: 21ujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oi imaju, a ne vide, ui imaju, a ne uju! 22Zar se mene neete bojati - rije je Jahvina - zar neete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vjenu meu koje nikad nee prijei: ono se biba, al' je nemono, valovi mu hue, ali prijei nee. 23No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljie - to je snaga njihova! 24Ne rekoe u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi as alje dad rani i kiu kasnu i koji nam uva tjedne odreene za etvu.' 25Vaa bezakonja naruie ovo, vai vam grijesi unitie blagostanje. 26Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptiari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude. 27Kao to je krletka puna ptica, tako su njihove kue pune grabea; postadoe tako veliki i bogati, 28tusti i ugojeni. Da, prevrila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreu, ne mare za pravo sirotinje. 29Pa da to ne kaznim - rije je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? 30Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji: 31proroci la proriu, a sveenici pouavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' to ete raditi na kraju?