1Ovako govori Jahve: "Gle, ja podiem protiv Babilona i protiv puanstva kaldejskog vjetar zatorniki. 2Poslat u na Babilon vijae da ga viju i proreetaju zemlju njegovu. Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan, 3nek' strijelac luka ne odlae, nek' ne skida oklopa! Ne tedite mladia njihovih, svu mu vojsku kleto unitite! 4Pobijeni e padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama njegovim." 5Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad Vojskama, iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova. 6Bjeite iz Babilona, nek' svak' spasi ivot svoj, da ne izginete s njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom plaa po zasluzi! 7Babilon bijae pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet cijeli. Vinom tim se puci opie, i zato se puci obezumie. 8Iznenada pade Babilon, razmrskan: zakukajte nad njim! Potraite balzama rani njegovoj: moda e ozdravit'! 9Lijeili smo Babilon, al' se ne izlijei. Pustimo ga, vratimo se svaki u svoj kraj! Jer do neba dopire njegova osuda i die se pod oblake. 10Jahve je iznio pravdu nau! Hajde da Sionu objavimo djelo Jahve, Boga naega. 11Naotrite strelice, napunite tobolce! Jahve potae duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov. 12Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojaajte strae! Postavite straare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve to naumi to sad izvodi, kako je rekao protiv Babilona. 13O, ti to prebiva na velikim vodama i bogat blagom svakojakim! Sad ti svretak doe, kraj tvojoj lakomosti. 14ivotom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: "Napunit u te ljudstvom kao skakavcima, zaorit e protiv tebe vika bojna." 15On snagom svojom stvori zemlju, mudrou svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. 16Kad mu glas zaori, hue vode na nebesima, oblake die s kraja zemlje: stvara kii munje, vjetar izvodi iz skrovita njegovih. 17Svakom ovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha. 18Isprazni su oni, smijene tvorevine, propast e u dan kazne. 19'Jakovljev dio' nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme je batine njegove. Jahve nad Vojskama ime je njegovo. 20Ti si mi bio malj, oruje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva. 21Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i vozaa. 22Pomlatih tobom ovjeka i enu, pomlatih tobom starca i dijete. Pomlatih tobom mladia i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado. 23Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i upravljae. 24Ali na vae oi sada plaa Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje uinie Sionu - rije je Jahvina. 25"Evo me na te, Goro zatornice - rije je Jahvina - zatornice svega svijeta! Zamahnut u rukom protiv tebe, svalit u te s litice, pretvorit u te u goru spaljenu. 26Iz tebe vie nee klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit e vjena pustinja" - rije je Jahvina. 27Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog meu narodima! Pripremite na nj narode, sazovite na nj kraljevstva - Ararat, Mini, Akenaz! Postavite protiv njega pozivnike, nek' nasrnu konji k'o dlakavi skakavci! 28Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju. 29Zemlja e se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu. 30Neboje babilonske odustae od borbe, u utvrdama posjedae, nesta sile njihove: postadoe kao ene. Spaljeni su domovi njihovi, polomljeni zasuni na vratima. 31Tekli teklia prestie, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet, 32prijelazi zaposjednuti, tvrave ognjem popaljene, a ratnici prestraeni. 33Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Ki je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; jo malo, i doi e joj vrijeme etve." 34Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj, k'o zmaj me on progutao, napunio trbuinu, iz mog me istjerao Edena. 35"Nasilje i patnje moje na Babilon!" govore stanovnici Siona. "Krv moja na Kaldejce!" govori Jeruzalem. 36Zato ovako govori Jahve: "Gle, ja u braniti parnicu tvoju i krvavo te osvetiti. Sasuit u more njegovo i presahnut u izvore njegove. 37Babilon e biti hrpa ruevina, brlog agljima, uas i ruglo, kraj nenastanjen. 38Svi zajedno riu k'o lavovi, zavijaju kao lavii. 39Kad se ugriju, priredit e im pijanku, napojiti ih da se provesele, da zaspe vjenim snom, da se vie ne probude - rije je Jahvina. 40Odvest u ih k'o janjce na klanje, kao jarce i ovnove." 41"Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li Babilon posta strailo narodima? 42Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo. 43Gradovi mu pusto postali, zemlja suha, pustara: ovjek u njoj ne stanuje, niti njom prolazi sin ovjeji." 44"Kaznit u Bela babilonskog, iz ralja mu otet to je progutao. Nee vie k njemu hrliti narodi, sruit e se babilonske zidine. 45Izai iz njega, narode moj! Nek' svaki spasi ivot svoj od jarosnoga gnjeva Jahvina! 46Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasa to se zemljom ire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i to u zemlji vlada nasilje, te silnik za silnikom ustaje. 47Jer evo dolaze dani kada u kazniti kipove babilonske, i sva e mu se zemlja postidjeti, i svi e mu pobijeni leat' posred grada. 48Tada e nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve to je na njima, jer e sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - rije je Jahvina! 49I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao to su za Babilon padali pobijeni po svem svijetu. 50Vi to umakoste mau, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu: 51'Stidjeli smo se sluaju' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad ono tuinci nahrupie u Svetite Doma Jahvina.' 52Zato, evo, dolaze dani - rije je Jahvina - kad u kazniti kipove njegove i po svoj e mu zemlji stenjat' ranjenici. 53Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu, na moju e zapovijed na nj navalit' pustonici" - rije je Jahvina. 54ujte vapaj iz Babilona, i straan poraz iz zemlje kaldejske! 55Jer sam Jahve pustoi Babilon, on stiava stranu buku njegovu: buili su vali njegovi k'o vode velike, razlijegala se huka njihova. 56Jest, pustonik doe na Babilon, uhvaeni su ratnici njegovi, lukovi im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji plaa po zasluzi! 57"Opojit u mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da zaspe vjenim snom pa se vie ne probude" - govori Kralj, ime mu je Jahve nad Vojskama. 58Ovako govori Jahve nad Vojskama: "iroke zidine babilonske bit e do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit e ognjem spaljena. Narodi se zalud trudili, puci se za oganj muili!" 59Evo zapovijedi to je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, etvrte godine njegova vladanja. Seraja bijae veliki komornik. 60Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreu koja je morala doi na Babilon - sva ona prorotva napisana protiv Babilona. 61Jeremija ree Seraji: "Kad doe u Babilon, iti prigodu da obznani sve ove rijei. 62I reci: 'Jahve, ti sam ree da e zatrti ovo mjesto te u njemu niega vie nee biti, ni ovjeka ni ivineta, nego e postati vjena pustinja.' 63Kad proita ovu knjigu, zavei je za kamen i baci uEufrat. 64I reci: 'Ovako e potonuti Babilon i nee se vie podii iz nesree koju u na nj svaliti.'" To su rijei Jeremijine.