1Bjeite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesrea, propast velika. 2Moe li se Ki sionska usporedit' s njenom tratinom? 3K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapee atore, svaki pase na dijelu svome. 4S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a veernje sjene duljaju! 5Na noge! Navalimo usred noi, razruimo dvore njene!" 6Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad lai, u njemu je sve samo tlaenje. 7Kao to iz studenca izvire voda, tako iz njega opaina izvire. U njemu se uje samo nasilje i pustoenje, preda mnom su svagda bolesti i rane. 8Popravi se, Jeruzaleme, da mi se dua od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pusto, u zemlju nenastanjenu." 9Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput beraa prui ruke meu okote!" 10Komu treba da govorim, koga da opomenem da me sasluaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu uti. Gle, rije Jahvina postade im porugom, nije im mila. 11Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu vie izdrati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladia. Sve e ih obuzeti: mua i enu, starca i ovjeka zrele dobi. 12Njihove e kue pripasti drugima, a tako i polja i ene im. "Da, ispruit u ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje, 13jer od najmanjega do najveeg svi gramze za plijenom, od proroka do sveenika svi su varalice. 14I olako lijee ranu naroda moga, viui: 'Mir! Mir!' Ali mira nema. 15Nek' se postide to gnusobu poinie, no oni vie ne znaju to je stid, ne umiju se vie crvenjeti. I zato e popadati s onima to padaju, sruit e se kad stanem kanjavati" - govori Jahve. 16Ovako govori Jahve: "Stanite na negdanje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime poite i nai ete spokoj duama svojim! Al' oni rekoe: 'Ne idemo!' 17I postavih im straare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni rekoe: 'Neemo paziti!' 18Zato ujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih! 19uj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne sluahu rijei moje, Zakon moj odbacie. 20to e mi tamjan koji dolazi iz ebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vae mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vae." 21Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje e se spotai, oci i djeca zajedno, poginut e susjed zajedno s prijateljem." 22Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik die se s krajeva zemlje: 23u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im bui kao more, jau na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Keri sionska. 24Kad saznasmo novost, ruke nam klonue, strava nas obuze, bol kao porodilju. 25Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer maevi dumanski prijete, uas sve uokolo. 26Keri mog naroda, kostrijet pripai, pospi se pepelom, narii k'o za jedincem tualjku pregorku. Jer e doi nenadano na nas pustonik. 27Postavih te za ispitivaa naroda mojeg da spozna i ispita putove njegove. 28Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveu i mjed i eljezo, svi su pokvareni. 29Mijeh sope da bi vatra prodrla olovo, zalud se ljeva trudi da ga rastopi: ljaka se ne da izluiti." 30"Srebro odbaeno", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!