1"U ono vrijeme - rije je Jahvina - povadit e iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti sveenika, kosti proroka i kosti itelja jeruzalemskih. 2I razasut e ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima sluahu, koje slijeahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I nee ih pokupiti i sahraniti; ostat e kao gnoj po zemlji. 3Tada e svima onima to preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprih, smrt biti milija od ivota" - rije je Jahve nad Vojskama. 4"Reci im: Ovako govori Jahve: 'Padne li tko, nee li opet ustati, zaluta li, nee li se opet vratiti? 5Zato onda taj narod luta uporno i neprekidno? vrsto se dre lai, nee da se obrate. 6Pazio sam i oslukivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori 'to uinih?' Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne. 7ak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i dral dre se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina. 8Kako moete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!' Zaista, u la ga je pretvorila laljiva pisaljka pisara! 9Mudraci e biti osramoeni, prestravljeni i uhvaeni u zamku. Gle, oni prezree rije Jahvinu! A njihova mudrost - to im koristi? 10Zato u ene njihove dati strancima, a vaa polja osvajaima. Jer od najmanjeg do najveega svi gramze za plijenom, od proroka do sveenika svi su varalice. 11I olako lijee ranu naroda mojega viui: 'Mir! Mir!' Ali mira nema. 12Neka se postide to gnusobu poinie, no oni vie ne znaju to je stid, ne umiju se vie crvenjeti. Zato e popadati s onima to padaju, sruit e se kad stanem kanjavati" - govori Jahve. 13"Htjedoh u berbu k njima - rije je Jahvina - a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; ak je i lie uvelo. Zato ih predah onima to prolaze kraj njih. 14'Zato jo ekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da ondje izginemo, jer nas Jahve, Bog na, zatire, napaja nas vodom otrovanom, jer zgrijeismo protiv Jahve. 15Nadasmo se miru, ali dobra nema, ekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo uasa! 16Iz Dana dopire njitanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha dre zemlja sva. Dolaze da prodru zemlju i to je napunja, grad i itelje u njemu.' 17I gle, putam na vas otrovnice protiv kojih nema arolija; ujedat e vas - rije je Jahvina - 18lijeka biti nee." Bol me spopada, srce mi iznemoglo. 19Evo zapomau keri naroda moga iz zemlje daleke: "Zar Jahve nije vie na Sionu? Kralj njegov? Zato me razjarie svojim kipovima, nitavilima tuinskim? 20etva proe, minu ljeto, a mi nismo spaeni!" 21Satrven sam to je ki naroda mojega satrvena, alostan sam, stravom obuzet. 22Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje lijenika? Ta zato ne dolazi ozdravljenje keri naroda mojega? 23O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oi moje u vrutak suza, danju i nou da plaem nad poginulima keri svoje, naroda svojega!