1Bijae neko u zemlji Usu ovjek po imenu Job. Bio je to ovjek neporoan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla. 2Rodilo mu se sedam sinova i tri keri. 3Imao je sedam tisua ovaca, tri tisue deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo sluinadi. ovjek taj bijae najugledniji meu svim istonjacima. 4Sinovi su njegovi obiavali naizmjence prireivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima. 5A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na oienje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna nisu li mi sinovi grijeili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda inio. 6Jednoga dana dou sinovi Boji da stanu pred Jahvu, a meu njima pristupi i Satan. 7Jahve tad upita Satana: "Odakle dolazi?" - "Evo prooh zemljom i obioh je", odgovori on. 8Nato e Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. ovjek je to neporoan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!" 9A Satan odgovori Jahvi: "Zar se Job uzalud Boga boji? 10Zar nisi ogradio njega, kuu mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnoila po zemlji. 11Ali prui jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice e te prokleti!" 12"Neka ti bude! - ree Jahve Satanu. - Sa svime to ima radi to ti drago; samo ruku svoju na nj ne dii." I Satan ode ispred lica Jahvina. 13Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i keri jeli i pili vino u kui najstarijeg brata, 14doe glasnik k Jobu i ree: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, 15kad iznenada Sabejci navalie na njih i otee ih, pobivi momke otrim maem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim." 16Dok je on jo to govorio, doe drugi i ree: "Oganj Boji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih prodrije. Jedini ja utekoh da ti javim." 17Dok je jo govorio, doe trei i ree: "Kaldejci navalie sa tri ete na tvoje deve i otee ih, pobivi momke otrim maem. Jedini ja utekoh da ti javim." 18Dok je ovaj jo govorio, doe etvrti i ree: "Tvoji su sinovi i keri jeli i pili vino u kui najstarijeg brata. 19I gle, vjetar se silan die iz pustinje, udari na sva etiri ugla kue, obori je na djecu te ona zaglavie. Jedini ja utekoh da ti javim." 20Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa niice pade na zemlju, pokloni se 21i ree: "Go izioh iz krila majina, go u se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!" 22Uza sve to, nije sagrijeio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.