1Sofar iz Naama progovori tad i ree: 2"Zar na rijei mnoge da se ne odvrati? Zar e se brbljavac jo i opravdati? 3Zar e tvoje trice uutkati ljude, zar e ruganje ostat' neizrugano? 4Rekao si: 'Nauk moj je neporoan, u oima tvojim ist sam i bez ljage.' 5Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori 6kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne moe doumit', znao bi da ti za grijehe raun ite. 7Moe li dubine Boje proniknuti, dokuiti savrenstvo Svesilnoga? 8Od neba je vie: to jo da uini? Od eola dublje: to jo da mudruje? 9Due je od zemlje - ire je od mora! 10Ako se povue, ako te pograbi, ako na sud preda, tko e mu braniti? 11Jer on u ovjeku prozire prijevaru, vidi opainu ako i ne gleda. 12ovjek se bezuman obraa k pameti i divlji magarac uzdi se pokori. 13Ako li srce svoje ti uspravi i ruke svoje prui prema njemu, 14ako li zlou iz ruku odbaci i u atoru svom ne da zlu stana, 15isto e elo moi tad podii, vrst e biti i bojati se nee. 16Svojih se kunja nee sjeat' vie kao ni vode koja je protekla. 17Jasnije e tvoj ivot sjat' no podne, tmina e se obratit' u svanue. 18U uzdanju svom ivjet e sigurno i zatien poivat e u miru. 19Kad legne, nitko te buniti nee; mnogi e tvoju traiti naklonost. 20A zlikovcima ugasnut e oi, nee im vie biti utoita: izdahnut', bit e jedina im nada."