1Job progovori i ree: 2"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama e izumrijeti mudrost. 3Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u emu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao? 4Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh to zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporoan! 5Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog to posre! 6Dotle su na miru atori pljakaa, izazivai Boga ive bezbrino kao da Boga u aci svojoj dre! 7Ali pitaj zvijeri, i pouit e te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit e ti. 8Guteri zemlje to e ti protumait', ribe u moru ispripovjedit e ti. 9Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Boja ruka uinila?! 10U ruci mu lei ivot svakog bia i dah ivotvorni svakog ljudskog tijela. 11Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o to kuamo nepcem okus jela? 12Sjedine mudrost donose ovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi. 13Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost. 14to razgradi, sagradit nee nitko, kog zatvori, nitko ne oslobaa. 15Ustavi li vodu, sua nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne. 16Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica. 17On savjetnike liava razbora, suce pametne udara bezumljem. 18On otpasuje pojas kraljevima i uetom im vezuje bokove. 19On bosonoge tjera sveenike i mogunike sa vlasti obara. 20On die rije iz usta rjeitima i starcima pravo rasuivanje. 21On sasiplje prezir po plemiima i junacima bedra raspasuje. 22On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi. 23On die narod pa ga unitava, umnoi ga a potom iskorijeni. 24On zaluuje vladare naroda te po bespuu lutaju pustinjskom 25i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajui poput pijanaca.