1Oima svojim sve to ja vidjeh, uima svojim uh i razumjeh. 2Sve to vi znate znadem to i ja, ni u emu od vas gori nisam. 3Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izloiti. 4Jer, kovai lai vi ste pravi, i svi ste vi zaludni lijenici! 5Kada biste bar znali utjeti, mudrost biste svoju pokazali! 6Dokaze mi ipak posluajte, razlog mojih usana poujte. 7Zar zbog Boga govorite lai, zar zbog njega rijei te prijevarne? 8Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici? 9Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o ovjeka? 10Kaznom pretekom on bi vas pokarao poradi potajne vae pristranosti. 11Zar vas velianstvo njegovo ne plai i zar vas od njega uas ne spopada? 12Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaa obrana od blata. 13Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snae to mu drago. 14Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom ivot upropaujem? 15On me ubit' moe: nade druge nemam ve da pred njim svoje dranje opravdam. 16I to je ve zalog mojega spasenja, jer bezbonik preda nj ne moe stupiti. 17Paljivo mi rijei posluajte, nek' vam prodre u ui besjeda. 18Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren. 19Tko se sa mnom hoe parniiti? - Umuknut u potom te izdahnut'. 20Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam: 21digni s mene teku svoju ruku i uasom svojim ne strai me. 22Tada me pitaj, a ja u odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovara. 23Koliko poinih prijestupa i grijeha? Prekraj mi moj pokai i krivicu. 24Zato lice svoje krije sad od mene, zato u meni vidi neprijatelja? 25Zato strahom mui list vjetrom progonjen, zato se na suhu obara slamicu? 26O ti, koji mi gorke pie presude i tereti mene grijesima mladosti, 27koji si mi noge u klade sapeo i koji bdi nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituje! 28ivot mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina to je moljci izjedaju!