1Elifaz Temanac progovori tad i ree: 2"Zar upljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istonim trbuh napuhuje? 3Zar on sebe brani rijeima ispraznim, besjedama koje niem ne koriste? 4Jo vie ti ini: niti strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukida. 5Tvoje rijei krivicu tvoju odaju, posluio si se jezikom lukavih, 6vlastita te usta osuuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoe. 7Zar si prvi ovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova doao? 8Zar si tajne Boje ti prislukivao i mudrost itavu za se prisvojio? 9to ti znade, a da i mi ne znamo, to ti razumije, a da to ne shvaamo? 10Ima meu nama i sijedih i starih kojima je vie ljeta no tvom ocu. 11Zar su ti utjehe Boje premalene i blage rijei upuene tebi? 12to te srce tvoje tako slijepo goni i to tako divlje prevre oima 13kad proti Bogu jarost svoju okree, a iz usta takve rijei ti izlaze! 14to je ovjek da bi ist mogao biti? Zar je itko roen od ene pravedan? 15Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa ista nisu, 16a kamoli to bie gadno i buntovno, ovjek to k'o vodu pije opainu! 17Mene sad posluaj, pouit' te hou, to god sam vidjeh, ispriat' ti elim, 18i ono to nauavahu mudraci ne taje' to su primili od prea 19kojima je zemlja ova bila dana kamo tuin nije nikada stupio. 20Zlikovac se mui cijelog svoga vijeka, nasilniku ve su ljeta odbrojena. 21Krik strave svagda mu u uima jei, dok miruje, na njeg baca se razbojnik. 22Ne nada se da e izbjei tminama i znade dobro da je mau namijenjen, 23strvinaru da je kao plijen obean. On znade da mu se dan propasti blii. 24Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju. 25On je protiv Boga podizao ruku, usuivao se prkosit' Svesilnom 26Ohola je ela na njega srljao, iza tita debela dobro zaklonjen. 27Lice mu bijae obloeno salom a bokovi pretilinom oteali. 28Razruene je zaposjeo gradove i kuita nastanio naputena. Sruit e se ono to za sebe sazda; 29cvasti mu nee, ve rasuti se blago, sjena mu se nee po zemlji iriti. 30On se tami vie izmaknuti nee, oprit e oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat e ga. 31U tatinu svoju neka se ne uzda, jer e mu ispraznost biti svom nagradom. 32Prije vremena e svenut' mu mladice, grane mu se nikad nee zazelenjet'. 33Kao loza, grozd e stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit e cvatove. 34Da, bezboniko je jalovo koljeno, i vatra prodire ator podmitljivca. 35Koji zlom zanesu, raaju nesreu i prijevaru nose u utrobi svojoj."