1Bildad iz uaha progovori tad i ree: 2"Kada kani obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo! 3Zato nas dri za stoku nerazumnu, zar smo ivotinje u tvojim oima? 4O ti, koji se od jarosti razdire, hoe li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoe peine? 5Al' ugasit e se svjetlost opakoga, i nee mu sjati plamen na ognjitu. 6Potamnjet e svjetlo u njegovu atoru i nad njime e se utrnut' svjetiljka. 7Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotie namjere. 8Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje ve koraa po mrei. 9Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, ueta vrsto ga priteu. 10Njega vreba oma skrivena na zemlji, njega eka klopka putem kojim hodi. 11Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju. 12Glad je poderala svu snagu njegovu, nesrea je uvijek o njegovu boku. 13Boletina kobna kou mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove. 14Njega izvlae iz atora njegova da bi ga odveli vladaru strahota. 15U njegovu stanu tuinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor. 16Odozdo se sui njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu. 17Spomen e se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje brie. 18Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoe iz kruga zemaljskog. 19U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preivjela na njegovu ognjitu. 20Sudba je njegova Zapad osupnula, i itav je Istok obuzela strepnja. 21Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."