1Job progovori i ree: 2"Sluajte, sluajte dobro to u rei, utjehu mi takvu barem udijelite. 3Otrpite da rije jednu ja izreem, kad zavrim, tad se rugajte slobodno. 4Zar protiv ovjeka diem ja optubu? Kako da strpljenje onda ne izgubim? 5Pogledajte na me: uas e vas spopast', rukom ete svoja zakloniti usta; 6pomislim li na to, prestravim se i sam i itavim svojim tad protrnem tijelom. 7Zato na ivotu ostaju zlikovci i, to su stariji, moniji bivaju? 8Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se mnoe pred oima. 9Strah nikakav kue njihove ne mori i iba ih Boja ostavlja na miru. 10Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se. 11K'o jagnjad djeca im slobodno skakuu, veselo igraju njihovi sinovi. 12Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale. 13Dane svoje zavravaju u srei, u Podzemlje oni silaze spokojno. 14A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne elimo znati za tvoje putove! 15Ta tko je Svesilni da njemu sluimo i kakva nam korist da ga zazivamo?' 16Zar svoju sreu u ruci ne imahu, makar do Njega ne dre nita oni? 17Zar se lu opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesrea? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu? 18Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi? 19Hoe l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti! 20Vlastitim oima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdbe Svesilnoga! 21Ta to poslije smrti on za dom svoj mari kad e se presje' niz njegovih mjeseci? 22Ali tko e Boga uiti mudrosti, njega koji sudi najviim biima? 23Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru, 24bokova od pretiline otealih i kostiju sone modine prepunih. 25A drugi umire s gorinom u dui, nikad nikakve ne okusivi sree. 26Obojica lee zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba. 27O, znam dobro kakve vae su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete. 28Jer pitate: 'Gdje je kua plemieva, ator u kojem stanovahu opaki?' 29Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedoanstvo ne primate: 30'Opaki je u dan nesree poteen i u dan Boje jarosti veseo je.' 31Al' na postupcima tko e mu predbacit' i tko e mu vratit' to je poinio? 32A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju strau. 33Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide itavo puanstvo. 34O, kako su vae utjehe isprazne! Kakva su prijevara vai odgovori!"