1Elifaz Temanac progovori tad i ree: 2"Zar Bogu koristan moe biti ovjek? Ta tko je mudar, sebi samom koristi. 3Zar je Svesilnom milost to si pravedan i zar mu je dobit to si neporoan? 4Ili te zbog tvoje pobonosti kara i zato se hoe s tobom parniiti? 5Nije l' to zbog zloe tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema? 6Od brae si brao nizato zaloge i s golih si ljudi svlaio haljine; 7ti nisi ednoga vodom napojio, uskraivao si kruh izgladnjelima; 8otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca; 9putao si praznih ruku udovice i siroadi si satirao ruku. 10Eto zato tebe mree sad sapinju, zato te strahovi mue iznenadni. 11Svjetlost ti mrak posta i nita ne vidi, vode su duboke tebe potopile. 12Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi? 13Ali ti kae: 'to Bog moe znati? Kroz oblak tmasti zar to razabire? 14Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.' 15Ta kani li se drevnog drat' puta kojim su ili ljudi nepravedni? 16Prije vremena nestadoe oni, bujica im je temelje raznijela. 17Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! to nam Svesilni uiniti moe?' 18A on im je dom punio dobrima makar do njega ne drahu nita. 19Vide' im propast, kliku pravednici, neporoni se njima izruguju: 20'Gle, propadoe protivnici nai, to od njih osta, vatra im prodrije!" 21S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraena e ti opet biti srea. 22Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje rije njegovu usadi. 23Ako se raskajan vrati Svesilnome i nepravdu iz svog atora odstrani, 24tad e odbaciti zlato u prainu i ofirsko blago u ljunak potoni. 25Svesilni e postat' tvoje suho zlato, on e biti tvoje gomile srebrene. 26Da, Svesilni bit e tvoje radovanje, i lice e k Bogu dizati slobodno. 27Molit e mu se, i usliat e tebe, ispunit e to si mu zavjetovao. 28to god poduzeo, sve e ti uspjeti, i putove e ti obasjavat' svjetlost. 29Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomo smjernim oima pritjee. 30Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe e spasit' tvoje iste ruke."