1Zato Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici? 2Bezbonici pomiu granice, otimaju stado i pasu ga. 3Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola diu. 4Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje. 5K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani maliane. 6Po tuem polju oni pabire, paljetkuju vinograd opakog. 7Goli noe, nemaju haljine, ni pokrivaa protiv studeni. 8Oni kisnu na planinskom pljusku; bez sklonita uz hrid se zbijaju. 9Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe. 10Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tue snoplje nose. 11Oni mlina za ulje nemaju; oednjeli, gaze u kacama. 12Samrtnici hropu iz gradova, ranjenici u pomo zazivlju. Al' na sve to Bog se ogluuje. 13Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza dre njezinih. 14Za mraka se die ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noi lopov skie [16a] i u tmini provaljuje kue. 15Sumrak udi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet nee', kae on i zastire velom svoje lice. 16[16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni nee da za svjetlost znaju. 17Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata. 18Prije nego svane, on ve hitro bjei klonei se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji. 19K'o to vruina i ega snijeg upija, tako i Podzemlje prodire grenike. 20Zaboravilo ga krilo to ga rodi, ime se njegovo vie ne spominje: poput stabla zgromljena je opaina. 21enu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije uinio dobra. 22Al' Onaj to snano hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi. 23Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze. 24Dignu se za kratko, a onda nestanu, rue se i kao svi drugi istrunu, posjeeni kao glave klasovima." 25Nije li tako? Tko e me u la utjerat'? Tko moje rijei ponititi moe?"