1Job progovori i ree: 2"Kako dobro znade pomoi nemonom i miicu iznemoglu poduprijeti! 3Kako dobar savjet daje neukome; ba si preveliku mudrost pokazao. 4Kome li si ove uputio rijei i koji duh je iz tebe govorio?" 5Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dru i nemani njine. 6Pred njegovim okom otkriven zja eol i bezdan smrti nema vela na sebi. 7On povrh praznine Sjever razapinje, on dri zemlju o nita objeenu. 8On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru. 9On zastire puno lice mjeseevo razastirui svoj oblak preko njega. 10On je na vodi oznaio krunicu gdje prestaje svjetlost i tmine poinju. 11Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti. 12Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrou. 13Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola. 14Sve to samo djeli je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi ujemo. Ali tko e shvatit' grom njegove moi?"