1Job nastavi svoju besjedu i ree: 2"O, da mi je prole proivjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio, 3kad mi je nad glavom njegov sjao iak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo, 4kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevae, 5kada uz mene jo bijae Svesilni i moji me okruivahu djeaci, 6kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja kljuae mi kamen! 7Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg, 8vidjevi me, sklanjali bi se mladii, starci bi ustavi stojei ostali. 9Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali. 10Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik. 11Tko god me sluao, blaenim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo. 12Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoi. 13Na meni bjee blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraah. 14Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi platem i povezom. 15Bjeh oi slijepcu i bjeh noge bogalju, 16otac ubogima, zastupnik strancima. 17Krio sam zube ovjeku opaku, plijen sam upao iz njegovih eljusti. 18Govorah: 'U svom u izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proivjevi dane.' 19Korijenje se moje sve do vode prua, na granama mojim odmara se rosa. 20Pomlaivat e se svagda slava moja i luk e mi se obnavljati u ruci.' 21Sluali su eljno to u im kazati i utjeli da od mene savjet uju. 22Na rijei mi ne bi nita dometali i besjede su mi dadile po njima. 23Za mnom udjeli su oni k'o za kiom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim. 24Osmijeh moj bijae njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica. 25Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj meu svojim kad je etama kao onaj koji tjei ojaene.