1"A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlai od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovarskim psima stada svojega. 2Ta to e mi jakost ruku njihovih kad im muevna ponestane snaga ispijena glau i oskudicom. 3Glodali su u pustinji korijenje i estar opustjelih ruevina. 4Lobodu su i s grmlja lie brali, kao kruh jeli korijenje ukino. 5Od drutva ljudskog oni su prognani, za njima viu k'o za lopovima. 6ivjeli su po stranim jarugama, po spiljama i u raspuklinama. 7Urlik im se iz ikarja dizao; po trnjacima leahu stisnuti. 8Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bievima su iz zemlje prognani. 9Rugalicom sam postao takvima i njima sada sluim kao pria! 10Gnuaju me se i bjee od mene, ne usteu se pljunut' mi u lice. 11I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbacie uzdu. 12S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju. 13Stazu mi rue da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko, 14prolomom oni irokim naviru i kotrljaju se poput oluje. 15Strahote sve se okreu na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka ieznu spasenje. 16Dua se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se sruili. 17Nou probada bolest kosti moje, ne poivaju boli to me glou. 18Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjee. 19U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo. 20K Tebi viem, al' Ti ne odgovara; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mari. 21Prema meni postao si okrutan; rukom pretekom na me se obara. 22U vihor me die, nosi me njime, u vrtlogu me olujnom kovitla. 23Da, znadem da si me smrti predao, saboritu zajednikom svih ivih. 24Al' ne prua li ruku utopljenik, ne vie li kad padne u nevolju? 25Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne saalje mi dua siromaha? 26Srei se nadah, a doe nesrea; svjetlost ekah, a gle, zavi me tama. 27Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi. 28Smrknut idem, al' nitko me ne tjei; ustajem u zboru - da bih kriknuo. 29Sa akalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom. 30Na meni sva je koa pocrnjela, i kosti mi je sagala ognjica. 31Tualjka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikaa ima.