1Sa svojim oima savez sam sklopio da pogledat neu nijednu djevicu. 2A to mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je batina od Svesilnoga? 3Ta nije li nesrea za opakoga, a nevolja za one koji zlo ine? 4Ne pronie li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake? 5Zar sam ikad u drutvu lai hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela? 6Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa e uvidjeti neporonost moju! 7Ako mi je korak s puta kad zaao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala, 8neka drugi jede to sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke! 9Ako mi zavede srce ena neka, ako za vratima svog blinjeg kad vrebah, 10neka moja ena drugom mlin okree, neka s drugim svoju podijeli postelju! 11Djelo bestidno time bih poinio, zloin kojem pravda treba da presudi, 12uego vatru to ee do Propasti i to bi svu moju sagala ljetinu. 13Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' sluavke, sa mnom kad su se parbili, 14to u uiniti kada Bog ustane? to u odvratit' kad raun zatrai? 15Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majinu? 16Ogluih li se na molbe siromaha ili rasplakah oi udoviine? 17Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? 18Ta od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! 19Zar sam beskunika vidio bez odjee ili siromaha kog bez pokrivaa 20a da mu bedra ne blagoslovie mene kad se runom mojih ovaca ogrija? 21Ako sam ruku na nevina podigao znaju' da mi je na vratima branitelj, 22nek' se rame moje od plea odvali i neka mi ruka od lakta otpadne! 23Jer strahote Boje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio velianstvu. 24Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!' 25Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke? 26Zar se, gledajui sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje, 27moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao? 28Grijeh bi to bio to za sudom vapije, jer Boga vinjega bih se odrekao. 29Zar se obradovah nevolji dumana i likovah kad ga je zlo zadesilo, 30ja koji ne dadoh grijeiti jeziku, proklinjui ga i elei da umre? 31Ne govorahu li ljudi mog atora: 'Ta koga nije on mesom nasitio'? 32Nikad nije stranac vani noivao, putniku sam svoja otvarao vrata. 33Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu 34jer sam se plaio govorkanja mnotva i strahovao od prezira plemenskog te sam muao ne prelaze' svoga praga? 35O, kad bi koga bilo da mene saslua! Posljednju sam svoju rije ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optunicu napie protivnik, 36i ja u je nosit' na svome ramenu, elo u njome k'o krunom uresit'. 37Dat u mu raun o svojim koracima i poput kneza pred njega u stupiti." 38Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale; 39ako sam plodove jeo ne plativi i ako sam joj ojadio ratare, 40[40a] neka mjesto ita po njoj nie korov, a mjesto jema nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac rijei Jobovih.