1Ona tri ovjeka prestadoe Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim. 2Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato to je sebe drao pravednim pred Bogom; 3a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu vie nali nita to bi odgovorili te su tako Boga osudili. 4Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je utio, jer su oni bili stariji od njega. 5Ali kad vidje da ona tri ovjeka nisu vie imala odgovora u ustima, planu od srdbe. 6I progovorivi, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, ree: "Po godinama svojim jo mlad sam ja, a u duboku vi ste uli starost; bojaljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama. 7Miljah u sebi: 'Govorit e starost, mnoge godine pokazat e mudrost.' 8Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim ini ovjeka. 9Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti ui. 10Zato vas molim, posluajte mene da vam i ja znanje svoje izloim. 11S panjom sam vae besjede pratio i razloge sam vae sasluao dok ste traili to ete kazati. 12Na vama moja sva bijae panja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko rije opovrgne. 13Nemojte rei: 'Na mudrost smo naili! Bog e ga pobit jer ovjek ne moe.' 14Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neu vaim rijeima. 15Poraeni, otpovrgnut ne mogu, rijei zapee u grlu njihovu. 16ekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoe, ni rije vie da kau! 17Na meni je da progovorim sada, znanje u svoje i ja izloiti. 18Rijei mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni. 19Gle, nutrina mi je k'o mot zatvoren, k'o nova e se raspui mjeina. 20Da mi odlane, govorit u stoga, otvorit u usne i odvratit' vama. 21Nijednoj strani priklonit se neu niti laskat ja namjeravam kome. 22Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.