1Elihu nastavi svoju besjedu i ree: 2"I vi, mudraci, ujte to u rei, vi, ljudi umni, posluajte mene, 3jer ui nam prosuuju besjede isto kao to nepce hranu kua. 4Zajedno ispitajmo to je pravo i razmislimo skupa to je dobro. 5Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskrauje. 6U pravu sam, a lacem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!' 7Zar gdje ovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, 8sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? 9On tvrdi: 'Kakva korist je ovjeku od tog to Bogu ugoditi eli?' 10Stoga me ujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemoguega, 11te on ovjeku plaa po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. 12Odista, Bog zla nikada ne ini, niti Svesilni kad izvre pravo. 13Ta tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? 14Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi itav svoj duh k sebi vratio, 15sva bia bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio ovjek. 16Ako razuma ima, sluaj ovo, prikloni uho glasu rijei mojih. 17Moe li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoe li osudit'? - 18Onog koji kae kralju: 'Nitkove!' a odliniku govori: 'Zlikove!' 19Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogunik, jer oni su djelo ruku njegovih? 20Zaglave za tren, usred gluhe noi: komeaju se narodi, prolaze; ni od ije ruke moni padaju. 21Jer, on nadzire pute ovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. 22Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. 23Bog nikome unaprijed ne kae kada e na sud pred njega stupiti. 24Bez sasluanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto. 25Ta odve dobro poznaje im djela! Sred noi on ih obara i gazi. 26ukom ih bije zbog zloe njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu. 27Jer prestadoe za njime hoditi, zanemarie putove njegove 28gone uboge da vape do njega i potlaene da k njemu leleu. 29Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' moe? 30Nad pucima bdi k'o i nad ovjekom da ne zavlada tko narod zavodi. 31Kada bezbonik Bogu svome kae: 'Zavedoe me, vie grijeit neu. 32Ne uviam li, ti me sad poui, i ako sam kad nepravdu inio, ubudue ja initi je neu!' 33Misli da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezire? Al' kada ti odluuje, a ne ja, mudrost nam svoju istresi de sada! 34Svi ljudi umni sa mnom e se sloit' i svatko razuman koji uje mene: 35Nepromiljeno Job je govorio, u rijeima mu neima mudrosti. 36Stoga, nek' se Job dokraja iskua, jer odgovara poput zlikovaca; 37a svom grijehu jo pobunu domee, meu nama on pljee dlanovima i hule svoje na Boga gomila."